Kvartovskim korzom špancirale su se
probuđene želje. Nasmijana krijesnica trčala je
za nepoznatim glasom koji je bezgrješno psovao
na nebo. Treba proći kroz oslikane
zidove da se mislima izmisli svjetliji dan,
jer, ljudi su zidovi a čovjek je prašina
iza maglovitoga vjetra. Akustična balada
duha gromovito razmišlja o šutljivom
krajobrazu šumovitoga šetališta kojim
putuju neizgovorene riječi ljubavi.
Lanterna dvosmjerne ulice iritira
pjesme zaigranih insekata. Vjetar je
sravnio snove s lokvama vode
u ulici zelenih pupoljaka.
Izgubljeni Netko bezgrješno je
psovao usporene kazaljke.
Krhotine misli kupale su se u pjeni
jutarnje kave na terasi opustošenoj
kletvom ponoćnog skitača.
