Po vetru glas

Izvor: Wikizvor

A.D. 1594



Po vetru glas
o turopolskem ognu.
Turopolje pali
kusin sin Mehmed Zoglu,
s tri horvacke glave na barjaku voglu.

Zvon zveni po turmezejskim cirkvam,
simtamaju na jogenj, kampanaju na stran.
Mraclin gori, Lukavec, Komešov glavni stan,
Kerestinec pod Odrom, Botinec je zežgan.

Brenči Sveta Klara, cingilinga celi dan,
Pleso, Buzin, Čehi v megli nastrankuju.
Ti glasi javču, kak pošta putuju
na Kaptol, gdi kak jazbec harče v lukni
pospani biškup ban.

Zvon žvenka kak brunda, bobnja kak tempan,
cincinka loterščak, kak febra gnojneh ran.
Turmezejsko se dimi, žge ga Hasan-Kan,
kak more se muž zvleči z tega sega van?

Kaj muž pravzaprav, ak prav se zeme, ima
od sega tega banskega šerega?
Baba mu se vleče od francuskeg betega,
zadnju mu češnjofku Španjol je fkral z dima.
Mužu spasa neje, nebu ga i ne ga...

Blisičeju meči, zelenki goreči,
kak šlivovka plavi gda se peče v peči.
Žvepleni turski meči pri ognjenoj sveči,
od karvi turopolske čarni i rdeči.

Muhurli-gadare zbulane v Stambulu,
kurdistanjke sable kaj preseku đulu
kakti tikvu trulu.
Nagiftana giftom,
kača v sakoj kirmanjkinji spi.
Šamlijanjke, ađemkinje,
misirlije, kolankinje,
a pod njimi kak megla se dimi
konjskih repov tri jezer i tri.
Ročaj mečov balčak zvani
z đemantima nacifrani,
šeregbontov nebrojani,
denes je tak kak i lani:
pišu nam se čarni dani,
Turopolci, Petrinjani!

Sablje britke, ostre, tanke,
šerežanke i taljanke,
kosijeri, buzdogani,
si su martvi naši bani,
kapetani, kapelani.

Ak pak Turčin nazaj prejde, došli buju nacifrani
valonski jopci, kopilani, trumbentaši, lutorani.
Na bandjeri bande banske,
Leowenclau von Bonaventura,
ki je imel vre pod Siskom pune hlače, punog tura.
Kaj je lani pri Kaniže
na loncu sedel od muslomanjske griže.
Loncknehtov banda, soldateska stranjska,
kaj im je skarb banska kak snežnica lanjska.

General bu došel grički grof Aldo Aldobrandini,
kteri se naše snaše, cure, žene slini.
Pak Obrist Regemente, Salvador San Clemente,
kaj pelaju za njimi muškata tristri brente.

Gigerl z ogerličum kune valpovečke,
ki devicam našim poštucal je se kečke;
na galgam zibluč turopolske dečke,
s harcom komandjera iz kočije, sedečke.

Pak kervavi svat
Mosje Bouquoi, tat, ilerski ftergnivrat,
ki drugo nezna nigdar komandjerat
neg regiment pusjerat:
à la Cravate!