Sunce žarko, sunačce prekrasno,
Domorodnom vatrom svietli jasno!
Od iztoka tvoga do zapada
Mnogo k tebi gleda oko sada,
Da prosvietliš srjed velike tmine
Sjediniti jedne majke sine!
Sunce žarko, sunačce prekrasno,
Domorodnom vatrom gori jasno!
Otopi nas iz sna ledenoga,
U kom zebe brat kod brata svoga,
Ogrij starost i upali mladost,
Da ih žeže jedne svrhe radost!
Sunce žarko, sunačce prekrasno,
Domorodnom vatrom svietli jasno!
Ako vidiš nesrjetnike lude,
Koji zbog tudjeg svoje dobro kude,
Zapali im svjetlo tvoga duha,
Da opaze žalost tudjeg kruha!
Sunce žarko, sunačce prekrasno,
Domorodnom vatrom gori jasno!
Na oltaru hrama zapušćena,
Kdje sad mrači jošte tudja sjena,
Ti užeži svieće naše slave,
Da osvanu našeg roda glave!
Sunce žarko, sunačce prekrasno,
Domorodnu vatru kreši jasno
U sva srca, koja nami patre!
Krv je ulje, kome trieba vatre,
Da u plam se svemogući digne,
Zemlju držeć, neba visost stigne!!