Pjesma nad pjesmama (Šarić)/Glava 3.

Izvor: Wikizvor
Pjesma nad pjesmama (Šarić)


1 Noću na postelji svojoj tražila sam duši svojoj dragoga, tražila sam ga, ali ga ne nađoh.

2 Ustat ću, poći ću po gradu, tražit ću na ulicama i trgovima duši svojoj dragoga: tražila sam ga, ali ga ne nađoh.

3 Sretoše me stražari, što su obilazili po gradu: "Nijeste li vidjeli duši mojoj dragoga?"

4 Jedva sam ih mimoišla, nađoh duši svojoj dragoga. Držala sam ga čvrsto i nijesam pustila, sve dok ga ne odvedoh u kuću matere svoje, u sobu one, koja me rodila.

5 Zaručnik: Zaklinjem vas, kćeri jerusalemske, srnama i košutama poljskim: nemojte buditi, nemojte smetati ljubavi, dok njoj samoj ne bude volja!

6 Zbor naroda: Što ono ide gore iz pustinje tamo, stupovima dima zaogrnuto? U mirisu smirne i tamjana i svakojakih mirodija?

7 To je nosiljka Salomonova! Oko nje je šezdeset junaka između junaka Izraelovih.

8 Svi su oni teško naoružani, iskušani u boju, u svakoga mač o bedru, da odole strahoti noćnoj.

9 Palaču je sebi sagradio kralj Salomon od drveta libanskoga.

10 Stupove je napravio od srebra, pokrov ad zlata, sjedište s grimiznim jastucima, unutra sve ukrašeno ljubavlju kćeri jerusalemskih.

11 Kćeri jerusalemske, izađite kćeri sionske, gledajte Salomona, kralja; resi ga kruna njegova, kojom ga je okrunila mati njegova na dan svadbe njegove, na dan veselja srca njegova.


Pjesma nad pjesmama (Šarić)