Pjesanca protiva oholasti

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pjesanca protiva oholasti
autor: Mavro Vetranović


Tko hoće oholas do traga zatrti,
   jadovnu smišlja' vlas i gork stril od smrti,
i često na kosti mrtve se oziraj
   svjetovne lijeposti ter u njih razbiraj;
ter ćeš tuj vidjeti prislavnu priliku,
   kako je slijediti oholas i diku,
i ovi svijet taman i njemu tko služi,
   da je služba taj zaman, tko se njim sadruži.
Zač da ima još platu službenik vajmeh taj
   u srebru i zlatu, što uzdrži vas svijet saj,
i k tomuj u bludu da žive sto ljeta,
   sve bi mu za ludu; zač vrijeme izlijeta
i vrijeme, vajmeh, toj život naš prikrati
   i u velik nepokoj oholas obrati.
Ter tko će imat strah da ne gre za ludi,
   u grobu gledaj prah i gnjate od ljudi,
oholas i lijepos u čem je ostala,
   do šljanka svaka kos gdi se je rastala;
a obrvi i oči i lice pribijelo
   repati crv toči, što se je razgnjilo.
Tuj gledaj sam što si, zač se tuj razbira,
   gdi sobom toj nosi kako tko umira;
i tuj se poznava isprazno ufan'je
   i tašta sva slava i oholo gizdan'je.
Još misli, što si bio, što s' sada i što ć' bit,
   i od što se s' porodio, napokon gdje ć[eš] prit!
Vaj nije li put tvoja, reci mi ti sada,
   jak vrjeća od gnoja, puna svega smrada?
Razbiraj još veće i stavi svu pamet,
   od stvari smrdeće nijesi li ti začet?
I u smrad neć li poć, rec mi rad ljubavi,
   kada [te] vična noć u vječni grob stavi?
Pri tojzi žalosti veća je još tuga,
   u donjoj mrklosti gdje vajmeh smrt druga
u pakljen jaz stavi za svoj grijeh grješnika,
   da suze ne ustavi po vas vijek do vijeka,
gdi u donjoj mrklosti u plaču vijek traje
   i s božjom milosti razlučen ostaje.
Tijem se svak ukloni ohole uzice,
   tko neće da roni po vas vijek suzice.