Pjesanca Orfeu

Pjesanca Orfeu autor: Mavro Vetranović

Orfeo dragi moj, Orfeo gizdavi,
   ako si po pustoj gdje zašal dubravi,
ali pak po lugu, skladaje u pjesni
   ku žalos i tugu s velikom boljezni,
ter gdi trud razbiraš i jade priljute
   suzami opiraš pojući sve pute,
planinom hodeći u tužbi ter takoj
   u liru zvoneći skončavaš život svoj;
ter zvijeri ter ptice, gdje plačno tač zvoniš,
   s ljuvene tužice slijede te kud hodiš;
kamen te još slijedi i dubak zeleni,
   gdje te tvoj plač vrijedi i nemir pakljeni;
trava se podira još vajmeh zemlje van,
   gdje tvoj plač razbira i gorku boljezan,
u suzah plovući s goruštom ljubavi,
   družicu zovući, jeda t' se gdje objavi,
s kojom te razluči pakljeni nepokoj,
   da trudi i muči do groba život tvoj,
jaki sve človjek taj ki cvijeli i tuži
   s kojijem se plačni vaj i tužba sadruži,
dragu stvar želeći ter počne jadati,
   veće se ne mneći nigdare š njom stati,
u plačno dresel'je ter trudan od vaja
   minuto vesel'je suzami pobraja,
kako ti rascvijeljen, komu čes prisudi,
   s ljubavi razdijeljen da život tvoj trudi,
obašad vas svijet saj s jadovnom tužicom,
   slijedeći plačni vaj razdružen s družicom;
u toli plačan glas skladaje sve jade
   ter tvoj plač u propas pakljenu propade,
pakljenu usilos ter doli privrati
   na ljubav i milos, da tvoj trud prikrati;
ter ti se pod zakon od suda pakljena
   povrati napokon tva druga ljuvena,
napokon ka osta u pakli da tuži,
   jadavna za dosta, zač zakon ne obsluži,
ter tebi povrijedi sve trude minute,
   da život tvoj slijedi jadove priljute:
Orfeo, za taj trud, kojijem te prisudi
   od pakla plačni sud, da život tvoj trudi,
kako ja mnogo dan pustinjom plačući
   jakino crni vran pustinjom gračući:
za ljubav svijeh boga i za plač, ki skladaš,
   putnika neboga tješi me, kako znaš,
ti tvoj plač ustavi i suze ke roniš,
   a liru pripravi, da meni pozvoniš,
da trudnu čes moju i plačne me pjesni
   završim i spoju s razlikom boljezni,
svaki stvor da čuje, koli je trud jadan,
   tko stranom putuje s pravoga puta van.