Pismo o Utjelovljenju (Ćiril Aleksandrijski)
| Pismo o Utjelovljenju (Ćiril Aleksandrijski) |
|
Katekizam
|
Dio pisma o Utjelovljenju što ga je Ćiril Aleksandrijski uputio Nestoriju između 26. siječnja i 24. veljače 430., a pročitano je i potvrđeno na Efeškom saboru 431. (prijevod s grčkog):
Jer mi ne kažemo da je narav Riječi promijenjena i da je postala tijelo, ili da se pretvorila u čitavog čovjeka od krvi i mesa, nego da je Riječ, nakon što je osobno sebi sjedinila život tijelo razumnom dušom, na neizreciv i neshvatljiv način postala čovjekom, te je nazvana Sinom Čovječjim, ne samo stoga što bi željela ili bi joj bilo drago da se tako naziva, niti stoga što bi sebi bila uzela osobu, nego jer su dvije naravi združene u pravo jedinstvo, te je od obje samo jedan Krist i jedan Sin; jer različitost naravi nije nestala tim sjedinjavanjem, nego su božanstvo i čovještvo za nas načinili savršenog jednog Gospodina Isusa Krista svojim neizrecivim i neopisivim sjedinjenjem...
Jer nije se prvo rodio kao običan čovjek od svete Djevice, da bi potom Riječ sišla i ušla u njega, nego se sjedinjenje dogodilo u samoj utrobi, pa se o njoj kaže da je prošla rođenje po tijelu, tako da je sebi pripisala rođenje svoga tijela...
Stoga se [sveti oci] nisu ustezali svetu Djevicu nazivati Bogorodicom, ne kao da bi narav Riječi ili njegovo božanstvo imali svoje počelo od svete Djevice, nego jer je od nje rođeno to sveto tijelo s razumnom dušom, kojem je Riječ osobno združena, te se o njoj kaže da je rođena po tijelu.