Pismo biskupa Franje Komarice predsjedniku RH Stjepanu Mesiću

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pismo biskupa Franje Komarice predsjedniku RH Stjepanu Mesiću
autor: banjolučki biskup Franjo Komarica

Upućeno 26. siječnja 2000.

Izvor: Croinfo - Komarica pisao Mesicu, pristupljeno archive.org-u 18. svibnja 2012.




Uvaženi gospodine Predsjedniče! *


Danas je točno punih 11 mjeseci kako sam Vam se, u Vašoj sadašnjoj ulozi predsjednika RH, a na poticaj predsjednika Hrvatskog sabora, g. Tomčića, prvi i zadnji put, usmeno obratio za pomoć u ime mnogo desetina prognanih i izbjeglih naših sunarodnjaka i drugih naših suvremenika, posebno onih iz šire banjalučke regije. Vi ste tada, ne samo meni, nego i javno, obećali da ćete se, direktno i indirektno tj. putem državnih institucija, odlučno zauzeti za što žurnije, pozitivno i definitivno, rješavanje višegodišnjih drama ovih, posebno teških, žrtava rata. Želio sam, a imao sam i pravo, vjerovati riječima predsjednika Države.
Kako je i Vama zacijelo poznato, Vaša tadašnja obećanja se nisu ni izdaleka ispunila. Čini se, da dobra volja, i Vaša i drugih odgovornih dužnosnika u RH, do sada nije uspjela provesti u djelo, niti u BiH, niti u njezinu susjedstvu, strategiju zaštite čovjekova digniteta i njegovog neotuđivog prava na osnovna ljudska i građanska prava i slobode, a u što su uključena prava i slobode ne samo pojedinaca, nego i zajednica - prvenstveno etničkih i vjerskih!
Vlada RH nije u prošloj godini efektivno mnogo učinila - ni administrativno ni materijalno - za povratak i održiv ostanak onih prognanih i izbjeglih Hrvata, koji su se željeli vratiti iz Hrvatske u svoj zavičaj na područje entiteta RS u BiH. Sporazum između ministra vanjskih poslova, g. Picule i nekadašnjeg premijera RS, g. Dodika o omogućavanju povratka 2.000 Hrvata samo u periodu od 3 mjeseca - ožujak, travanj i svibanj - prema službenim podacima predstavnika međunarodne zajednice nije ispoštovan više od 10%! Zašto? I tko od odgovornih snosi za to posljedice? Od preko 70.000 prognanih i izbjeglih Hrvata s područja šire banjalučke regije do sada, tj. kroz pet godina , vratilo se samo 658 obitelji ili 1322 osobe! A od preko 200.000 prognanih i izbjeglih Hrvata s područja Bos. Posavine i Sjeverozapadne Bosne (područje entiteta RS) vratilo se kroz to isto vrijeme samo oko 2.500!
Zar se može naše današnje političare osloboditi od krivice za ovo zlodjelo cementiranja bezakonja i nepravde? Za popravak porušenih i devastiranih domova i za mogućnost održivog ostanka (rad, zarada, socijalno i zdravstveno osiguranje, školovanja djece i dr.) povratnicima na području šire banjalučke regije (područje moje banjalučke biskupije) Vaša Vlada nije dala ništa od predviđene sume iz državnog proračuna za pomoć Hrvatima u BiH za prošlu godinu! A za ovu godinu, kako čujemo, ta je suma čak smanjena za 50%!
Kao malu ilustraciju navodim Vam slijedeće: naš biskupijski Caritas je u međuvremenu tražio i dobio pomoć izvan BiH i RH, kojom je:
- popravljeno i izgrađeno 900 kuća u entitetu RS, i još 1.200 u Federaciji BiH; zatim - nabavljeno je i podijeljeno više stotina grla stoke,
- veća količina sjemena, ogrjevnog drveta, poljoprivrednih strojeva, namještaja za povratnike, kao
- i preko stotinu kredita za malo poduzetništvo među povratnicima.
Caritas također osigurava egzistenciju za 85 stalnih radnika i njihovih obitelji. Redovito dijeli hranu za još 2.400 najugroženijih osoba, a medicinsku pomoć - preglede i lijekove za više tisuća bolesnih i starijih osoba - pružio je do sada za više od 120.000 ljudi! Podnijeli smo zahtjeve 3.100 obitelji za povratak imovine (kuća i stanova), od kojih je, nažalost, samo 156 obitelji ušlo u posjed svoje imovine.
Kako vidite, mnogi iz drugih država pozitivno reagiraju na naše molbe, a jedino iz Hrvatske ne? Zašto je tako? Gospodine Predsjedniče, ne mogu vjerovati da i Vi mislite kako smo mi, Hrvati banjalučkog kraja, sami sebi krivi što smo se ovdje rodili i što želimo u svom dostojanstvu ostati na svome, a ne biti prosjaci, koji prezreni i očajni, završavaju daleko od rodnog kraja. Ako nas se bezrazložno kažnjavalo za vrijeme rata, zašto se sada taj zločin nad nama želi proglasiti normalnim?
Pitao sam Vas zadnji put, i ponovno Vas pitam: zašto nas se uporno kažnjava osporavanjem prava na život dostojan čovjeka, s vlastitim identitetom i u ovom našem, jedinom zavičaju, iako svi znaju, i Vi u Hrvatskoj i naši susjedi Srbi i predstavnici međunarodne zajednice, da smo se trudili oko spašavanja života, oko izbjegavanja oružanih sukoba, oko mira i mirnog suživota, i da se i danas trudimo oko praštanja, pomirenja i mirnog suživota - u duhu našeg vjerskog, kulturnog i civilizacijskog odgoja? Zašto nam se ne dopušta da u svom rodnom kraju učinkovito pridonosimo izgradnji pravednog mira i civilizacije ljubavi?!
Ponovno Vas molim da odlučnije otklonite sve one, još uvijek postojeće, barijere u Vašoj državnoj administraciji, koje stoje na putu izvršavanja Vaših državničkih i političkih odluka; da povećate sumu iz državnog proračuna za povratak i održiv ostanak prognanih i izbjeglih Hrvata u BiH, napose u entitet RS .
Rečeno mi je da će međunarodna zajednica za te iste povratnike dati 6 kuna na svaku Vašu jednu kunu! Vaša Solidarnost i solidarnost Vaše Vlade nam je sada uistinu prijeko potrebna! Nemojte ponovno iznevjeriti nade mnogih, koji se žele vratiti na svoju očevinu, na svoja stoljetna ognjišta!
Neka Vaši predstavnici dođu na nastavak "Okruglog stola o povratku u Banjalučku regiju i Bos. Posavinu", koji je u organizaciji Hrvatskog Sabora održan 06. 09. 2000. u Zagrebu. Taj, tada najavljeni nastavak održat će se u Banjaluci, u utorak 30. siječnja 2001. godine. Smatram da je sada doista pogodan čas da se konačno zajedničkim silama, prvenstveno Vas, domaćih državnika i političara s područja BiH, RH i SRJ, odlučno pristupi pozitivnom rješavanju dramatičnih sudbina mnogo desetina tisuća prognanika i izbjeglica, koji još uvijek "tu nisu prispjeli, a ovamo nisu dospjeli".
Preklinjem Vas u ime Božje istine o dostojanstvu svakog čovjeka: pomozite odlučnije obespravljenim i pogaženim ljudima u Vašem vlastitom dvorištu, kao i u Vašem neposrednom susjedstvu! Vi to možete, jer ste za to i nadležni, a vjerujem da i hoćete! A i Bog će Vam u tome pomoći preko mnogih humanih ljudi iz bliza i izdaleka!


* Pismo koje je banjalučki biskup mons. dr. Franjo Komarica 26 siječnja 2000. uputio predsjedniku Republike Hrvatske Stjepanu Mesiću. Kopiju istog pisma uputio je i još trojici najviših državnih dužnosnika u RH: predsjedniku Hrvatskog Sabora Zlatku Tomčiću, predsjedniku Vlade RH Ivici Račanu i ministru vanjskih poslova Toninu Piculi.