Pet životnih blaga

Izvor: Wikizvor
Skoči na: orijentacija, traži
Pet životnih blaga
autor: Mark Twain

Izvorno: Nasleđe od 30,000 dolara (The $30,000 Bequest).


Poglavlje prvo[uredi]

Na zori života dođe časna vila s torbom i reče:

- Ovdje su darovi. Izaberi jedan, pusti ostale. Budi oprezan, biraj mudro; oh, biraj mudro! jer samo jedan vrijedi.

Darova bješe pet: Slava, Ljubav, Bogatstvo, Užitak, Smrt.

Mladić reče, vedro:

- Ne treba ni misliti -- pa izabra Užitak.

Izašao je u svijet i tragao za užicima koji uzbuđuju mladost. No svak po redu bijaše kratkotrajan i razočarljiv; sujetan i prazan; i svak, pri odlasku, smijao se njemu. Na kraju reče: "Te godine sam potrošio. Kad bih samo mogao ponovno izabrati, izabrao bih mudro."

Poglavlje drugo[uredi]

Pojavi se vila i reče:

- Četiri darova ostaje. Biraj opet, i, oh, sjeti se! Vrijeme bježi, a jedini je dragocijen.

Dugo je mislio čovjek, pa izabere Ljubav, i ne primjeti suze u vilinim očima.

Nakon godina i godina sjedeo je čovjek pri grobu, u pustoj kući. I raspriča se sa sobom, te reče: "Jedan po jedan su me napustili i ostavili; sad leži ona, najdraža i posljednja. Opustošenje po opustošenju pada name; svaki čas sreće što mi ga je lukavi trgovac, Ljubav, prodao, naplaćujem tisućom časova traura. Svom svojom dušom proklinjem ga."

Poglavlje treće[uredi]

- Opet biraj.

Vila to reče.

- Godine su tebe naučile mudrosti - morale su. Ostaje tri darova. Samo jedan išta vrijedi - zapamti to, i biraj oprezno.

Čovjek je dugo razmišljao, a poslije izabra Slavu; a vila, uzdahnuvši, ode svojim putem.

Godine su prošle i ona opet dođe, i stane iza čovjeka koji je sjedio samotan pri nestajućem danu, i mislio. I znala je njegovu misao:

- Ime moje napunilo je svijet, i s pohvalom je bilo na svakom jeziku, i dobro je meni pravilo kratak časak. Kako je časak bio kratak! Dođe potom zavist; potom smetnja; potom kleveta; potom mržnja; potom progon. Potom ruganje, početak kraja. A poslije svega dođe žalost, što je pogreb slave. Ah, gorčina i nesreća slave! nišanj kala u procvijetu, a prezira i žaobe u cvilenju.

Poglavlje četvrto[uredi]

- I opet biraj. - Bio je to vilin glas.

- Dva dara ostaje. I nemoj se očajati. U početku bješe tek jedan dragocijen, a još uvijek jest.

- Bogatstvo - sila! Kako slijep bijah - reče čovjek. - Sada, napokon, život je vriedan živlenja. Ja ću trošiti, istrošavati, udivljati. Ovi će podrugivatelji i mrzitelji puzati u kalu preda mnom, a ja ću hraniti svoje gladno srce njihovom zavisti. Moji će biti svi udobnosti, radosti, čare duha, zadovoljstva tijela kojima čovjek draži. Ja ću nabavljati, nabavljati, nabavljati! Ustupke, poštovanje, pa samo .... -- svaki vještačko životno blago što ga može ispružiti tržište trivialnog svijeta. Ja sam izgubio previše vremena, i loše birao prije, ali ostavimo to; bio sam nevješt, i znao shvatiti prividno dobro kao stvarno.

Three short years went by, and a day came when the man sat shivering in a mean garret; and he was gaunt and wan and hollow-eyed, and clothed in rags; and he was gnawing a dry crust and mumbling:

Tri kratke godine je prošlo, i dan dođe kad čovjek je sjedio drhtajući na malkoj kapiji: i bio je mršav i upao i pustog pogleda, i odjeven u ; i žvačkao je suvu koricu i mrmljao:

- Prokleće na sve svjetske darove, kanoli podsmjehe i ozlaćene laži! I krivog imena, svaki. Nisu ovo darovi, nego samo zajmovi. Užitak, Ljubav, Slava, Bogatstvo: jedino su privremeni ... za duge stvarnosti: Bol, Traur, Sramota, Bjeda. Vila reče istinu: u čitavoj njenoj torbi bijaše samo jedini dar što je dragocijen, samo jedan što nije bez vrijednosti. Kako bijedne i jevtine i nizke vidim te druge, u poređenju s tim blaženim jednim, s tim dragim i sladkim i dobrim jednim, što opušta u vječiti san bez snoviđenja bolovi što ganjaju tijelo, i sramote i traure što jedu razum i srce. Dovedite! Ja sam umoran; ja ću počivati.

Poglavlje peto[uredi]

Vila dođe, i donese opet četiri darova, ali Smrti nije bilo. Reče:

- Dala sam to majčinom ljubimcu, malom dijetetu. Bilo je nevješto, ali vjerovalo mi je, rekavši da izaberem zanj. Nisi mi tog molio.

- Nesrećan ja! Što mi ostaje?

- To što nisi ni ti zaslužio: besmislenu uvrijedu Starosti.