Pepeljuga

Pepeljuga autor: nepoznat

Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame, a dođe nekakav starac bijele brade do pojasa, pa im reče:

- Djevojke! Čuvajte se vi te jame, jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju, one bi se mati odmah pretvorila u kravu.

Ovo rekavši starac otide, a djevojke onda, čudeći se njegovijem riječima prikuče se jami još bliže i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je, dok se jednoj, koja je bila najljepša između njih, izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu.

Kad ona u veče dođe kući, a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji pred kućom. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pašu s ostalijem govedima. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oženi udovicom, koja dovede jednu svoju kćer. Maćeha stane odmah mrziti na svoju pastorku osobito za to, šta je ona bila ljepša od njezine kćeri: zabranjivala joj je da se umiva, češlja i preoblači, i svakojako je tražila uzroke, da je kara i muči. Jednom joj dade u jutru punu torbu kudjelje, pa joj rekne:

- Ako ovo sve danas ne opredeš i u kokošku ne smotaš, ne idi mi doveče kući, ubit ću te.

Djevojka sirota idući za govedima prela je koliko je mogla. A kad na podne goveda poliježu u plandištu, ona videći da se na kudjelji ne poznaje, što je oprela, stane plakati. Kad je vidi ona krava, što joj je bila mati, gdje plače, zapita je, što joj je; a ona joj kaže sve redom, što je i kako je. Onda krava tješeći je rekne joj, da se za to ne brine ni malo:

- Ja ću, - veli, - kudjelju uzimati u usta i žvatati, pa će se na moje uho pomoliti žica, a ti je uhvati pa odmah motaj na kokošku.

Tako i učine: krava stane kudjelju u usta uzimati i žvatati, a djevojka na uho njezino žicu izvlačiti i motati, i odmah budu gotove. Kad djevojka u veče maćesi dâ veliku kokošku, maćeha joj se vrlo začudi, pa joj sjutridan da još više kudjelje; a kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i u veče donese kokošku gotovu, ona pomisli u sebi, da to njoj pomažu njezine drugarice, pa joj treći dan dâ još više kudjelje. Ali kradom pošalje za njom i svoju kćer, da gleda, ko to njoj pomaže presti i motati. Kad se ova poslana djevojka privuče, te vidi kako krava kudjelju uzima i žvače, a pastorka na njezino uho pređu mota, ona se vrati kući kaže sve materi svojoj. Po tom maćeha navali na svog muža, da se krava zakolje. Muž je iznajprije ženu od toga odvraćao, ali najposlije, kad se žena nije šćela okaniti, pristane i on na to, i kaže joj, da će je u taj i taj dan zaklati.

Kad pastorka za to dozna, ona stane jednako plakati, a kad je krava zapita, zašto plaće, i ona joj kaže sve što je i kako je, reče joj krava:

- Muči ti, ne plači, već kad mene zakolju, da ne jedeš od mene mesa, već kosti moje pokupiš, pa da ih za kućom pod tijem i pod tijem kamenom zakopaš u zemlju; pa kad ti bude kaka nevolja, dođi na moj grob i naći ćeš pomoć.

Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti, djevojka nije šćela okusiti izgovarajući se, da nije gladna i da ne može, nego pokupi sve njezine kosti, pa ih zakopa, đe joj je krava kazala.

Djevojci je ovoj bilo ime Mara, ali kako je poslije toga najviše radila i slušala u kući: nosila vodu, gotovila jelo, prala sudove, mela kuću i radila sve ostale kućevne poslove, i kako se tako najviše oko vatre nalazila, prozovu je maćeha i njezina kći Pepeljugom.

Jednom u nedjelju maćeha, opremivši se sa svojom kćeri u crkvu, prospe po kući punu kopanju prosa, pa reče pastorci:

- Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš, dok mi iz crkve dođemo, ubit ću te.

Pošto one otiđu u crkvu, djevojka sirota stane plakati govoreći u sebi:

- Za ručak mi nije brige, lasno ću ga zgotoviti, ali ko će toliko proso pokupiti!

U tom joj padne na um, što joj je krava rekla, ako kad bude u nevolji, da ide na njezin grob i da će naći pomoć; pa otrči odmah onamo. Kad tamo, ali, šta da vidi! Na grobu stoji velikački sanduk otvoren pun svakojakijeh dragocjenijeh haljina, a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba, pa joj reknu:

- Maro! Uzmi iz sanduka haljine, koje hoćeš, pa se obuci i idi u crkvu, a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti.

Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile, pak se obuče i otide u crkvu. U crkvi sve se, i žensko i muško, začude njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama, a najviše, što niko nije znao, ko je ona i otkuda je; a osobito joj se začudi i oko na nju baci carski sin, koji se ondje desio. Kad bude ispred svršetka leturđije, ona se iz crkve iskrade pa bježi kući; pa svukavši svoje haljine ostavi ih u sanduk, a on se sam zatvori i nestane ga. Ona brže k vatri, kad tamo, a to proso pokupljeno, ručak gotov, i sve uređeno.

Malo postoji, al' eto ti joj maćehe sa kćerju svojom iz crkve, i vrlo se začude, kad vide sve uređeno, pa i proso pokupljeno.

Kad bude u drugu nedjelju, maćeha se sa svojom kćerju opet spremi u crkvu i na pohodu prospe još više prosa po kući; pa kaže pastorki kao i prije:

- Ako to sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš, dok mi dođemo iz crkve, ubit ću te.

Pošto njih dvije otiđu u crkvu, pastorka odmah k materinu grobu, kad tamo, a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba, pa joj reknu:

- Obuci se ti, Maro, pa idi u crkvu, a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti.

Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra, pak se obuče i otide u crkvu. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije, a carev sin očiju ne smetaše s nje. Ali kad bude ispred svršetka leturđije, ona se između naroda nekako ukrade, te bježi kući, pak se brže bolje svuče i haljine ostavi u sanduk, pa k vatri.

Kad joj maćeha sa svojom kćerju dođe iz crkve, još većma se začude kad vide proso pokupljeno, ručak gotov i ostalo sve uređeno, i nikako se nijesu mogle dočuditi.

Kad bude u treću nedjelju, one se opet spreme u crkvu, pa na pohodu maćeha prospe još više prosa po kući i kaže pastorci kao i prije:

- Ako ovo proso sve ne pokupiš, ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš, dok mi dođemo iz crkve, ubit ću te.

Pošto one otidu iz kuće, pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba, koji joj reknu, da se obuče i da ide u crkvu, a da se ne brine ni za što u kući. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata, pak se obuče i otide u crkvu. U crkvi joj se svi začude još većma, a carev sin bio namislio da je ne pušta kao i prije, već da je čuva da vidi, kuda će.

Kad bude ispred svršetka leturđije, te ona pođe da ide, a carev sin za njom ustopice. I tako ona između naroda provlačeći se i bježeći, nekako joj spadne papuča s desne noge, i ona, ne imajući kad tražiti je, pobjegne bosonoga, a carev sin uzme joj papuču. Došavši ona kući svuče se i haljine ostavi u sanduk, pa odmah k vatri kao i prije. Carev sin po tom zađe s onom papučom njezinom, da je traži po svemu carstvu ogledajući svakoj djevojci papuču na nogu, ali kojoj duga, kojoj kratka, kojoj uska, kojoj široka, ne može ni jednoj da pristane.

I tako idući od kuće do kuće, dođe i kući njezina oca. Maćeha njezina, kad je vidjela, da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu djevojku, ona nju pred kućom sakrije pod korito. Kad carev sin dođe s papučom i zapita, imaju li kaku djevojku u kući, ona mu kaže da imaju i izvede mu svoju kćer. Kad joj papuču on ogleda na nogu, ali joj papuča ne može ni na prste da se navuče. Onda carev sin zapita, imaju li u kući još kaku djevojku, a ona mu kaže, da nemaju više nikake. U tom pijevac skoči na korito, pak zapjeva:

- Kukurijeku! Evo je pod koritom!

Maćeha poviče: - Iš, orao te odnio!

Carev sin čuvši to potrči brže bolje ka koritu, ta ga digne, kad tamo, a to pod njim ona ista djevojka, što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama, u kojijem je treći put bila, samo bez papuče na desnoj nozi. Kad je carev sin ugleda, on se gotovo obeznani od radosti, pa joj brže bolje papuču nazuje na desnu nogu, i videći, da joj je ne samo taman na nogu nego da je upravo i onaka kao i ona, što joj je na lijevoj nozi odvede je svome dvoru i oženi se njome.