Marš junaci sablje v ruke,
Eto blizu Banjaluke,
Ugrijenci priskočite,
K Hrvatom se pridružite !
Lepa naša domovina
Gdi je dosti, kruha, vina,
Dosti mesa pa slanine,
Lepi voli i živine.
A ti Stojan Mitrostari,9
Što nam sada Turčin kvari,
Naše kuće popališe,
Naše telce sve poklaše.
Natrag ćemo nazaj vzeti.
Preko Plive, Jajca prejti.
Koga ti je sade milo,
Udri po njem nij mu krivo.
Ako znade dobro hitat,17
Ne treba ga za to pitat,
Jer vojujte po vojački,
Udrite ga po soldački.
Nismo došli vina piti,
Neg smo došli krv točiti,
Samo braćo, der veselo,
Banjaluku otimljemo !
Naša Glina oganj dade,25
Turčin kao snoplju pade.
Kad zaječe naši štuki,
Turci bježe kano vuki.
Filipović generalu
I hrvatska vojska njegva,
Turčina su nadvladali,
Ter iz Bosne van stirali.
Jer hrvatski jedan junak,33
Valja više neg pet Turak,
Pet je puta pušku nabil,
Dok je Turčin kokot navil.
Za to znali svi poljaki,*
Dobro znala i Petrinja,
Kostajnica i Dubica
Sva magjarska varmedjija.
To je bilo iza Siska41
Gdi je bila svima stiska,
Kad su sekli turske glave,
Da su sablje sve krvave.
Plave lače, crne oči,
Deder brate dobro skoči,
I pogledaj na sve strane,
Gdi Hrvati Bosnu brane.
Gdi je grana upirala49
Tu je vojska umirala,
Mnoga majka oplakala,
Koja sinka v Bosnu dala.
Zato care i ti pazi,
Na hrvatski hrabri narod,
Jer Hrvati krvcu liju,
Za te care vijek se biju.
