Pavlova prva poslanica Korinćanima (Šarić)/Glava 2.

¹ I ja, kad dođoh k vama, braćo, ne dođoh s visokim govorom ili mudrošću, da vam navješćujem svjedočanstvo Božje.

² Jer nijesam mislio, da znam što među vama, osim Isusa Krista, i to raspetoga.

³ I ja sam bio među vama u slabosti i u strahu i u mnogom drhtanju.

⁴ I govor moj i propovijedanje moje nije bilo u uvjerljivim riječima ljudske mudrosti, nego u dokazivanju Duha i sile,

⁵ Da vjera vaša ne bude u mudrosti ljudskoj, nego u sili Božjoj.

⁶ Ali mudrost govorimo među savršenima, a ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta, koji prolaze,

⁷ Nego govorimo mudrost Božju u tajnosti skrivenu, koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu.

⁸ Ove ni jedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao, jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave raspeli.

⁹ Nego kao što je pisano: "Što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni u srce čovječje nije unišlo, to je pripravio Bog onima, koji ga ljube";

¹⁰ A nama je Bog objavio Duhom svojim; jer Duh sve ispituje, i dubine Božje.

¹¹ Jer tko od ljudi zna, što je u čovjeku, osim duha čovječjega koji je u njemu? Tako i u Bogu što je, nitko ne zna, osim Duha Božjega.

¹² A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha, koji je iz Boga, da znamo, što nam le darovano od Boga.

¹³ To i govorimo, ne riječima, što uči čovječja mudrost, nego što uči Duh, duhovno duhovnim tumačeći.

¹⁴ Tjelesni čovjek ne prima što je od Duha Božjega; jer mu je ludost, i ne može da razumije, jer treba da se duhovno prosuđuje.

¹⁵ A onaj duhovni sve prosuđuje, i njega nitko ne prosuđuje.

¹⁶ "Jer tko je upoznao misao Gospodnju, da ga pouči?" A mi imamo misao Kristovu.