Pavlova poslanica Rimljanima (Šarić)/Glava 9.
← Glava 8.
|
Pavlova poslanica Rimljanima (Šarić) |
1 Istinu govorim u Kristu, ne lažem, savjest moja to mi svjedoči u Duhu Svetom:
2 Da mi je vrlo žao, i srce me boli bez prestanka.
3 Jer bih želio da ja sam budem odvučen od Krista za braću svoju, što su mi rod po tijelu.
4 Oni su Izraelci, imaju posinjenje i slavu, i zavjete i zakonodavstvo, i bogoštovlje i obećanja;
5 Njihovi su oci, i od njih je Krist po tijelu, koji je nada sve Bog blagoslovljen u vijeke. Amen.
6 A ne kao da bi bila propala Riječ Božja, jer nijesu svi Izraelci, koji su od Izraela.
7 Niti su svi djeca, koji su potomci Abrahamovi, nego: "U Izaku zvat će se potomstvo tvoje."
8 To jest, nijesu ono djeca Božja, što su po tijelu djeca, nego djeca obećanja računaju se u potomstvo,
9 Jer je ovo riječ obećanja: "U ovo vrijeme doći ću, i Sara imat će sina."
10 A ne samo ona, nego i Rebeka, koja je začela od jednoga, Izaka oca našega.
11 Jer dok se još nijesu bili rodili, ni učinili ni dobra ni zla, da ostane Božja odluka po izboru,
12 Koja nije zbog djela, nego zbog onoga, koji poziva, bilo joj se reklo: "Veći će služiti manjemu."
13 Kao što je pisano: "Jakova sam ljubio, a na Ezava zamrzio."
14 što ćemo dakle reći: "Zar je nepravda u Boga? Bože sačuvaj.
15 Jer Mojsiju govori: "Koga ću pomilovati, pomilovat ću, i kojemu ću se smilovati, smilovat ću se."
16 Tako dakle niti stoji do onoga, koji hoće, niti do onoga, koji trči, nego do Boga, koji se smiluje.
17 Jer Pismo govori Faraonu: "Zato sam te upravo podigao, da na tebi pokažem silu svoju, da se razglasi ime moje po svoj zemlji."
18 Tako dakle kojemu hoće, smiluje se, a koga hoće, učini otvrdnutim,
19 Reći ćeš mi dakle: "Što onda još kori? Jer tko se može protiviti volji njegovoj?
20 O čovječe, tko si ti, da pregovaraš Bogu Zar da rukotvorina govori majstoru svojemu: "Što si me tako načinio?"
21 Ili zar lončar nema vlasti nad glinom, da od iste tvari načini jednu posudu za čast, a drugu za sramotu 'S
22 Što dakle ako je Bog posude gnjeva, što su pripravljene za propast, podnio s mnogom strpljivošću, da pokaže na njima gnjev SVOJ i objavi silu svoju?
23 I ako na posudama milosrđa, Što ih je predodredio za slavu, hoće da pokaže bogatstvo milosti svoje?
24 K ovima on nas zove, ne samo od Židova, nego i od neznabožaca.
25 Kod Hosea govori: "Nazvat ću narodom svojim koji nije narod moj; i neljubljenu ljubljenom, i nepomilovanu pomilovanom.
26 I dogodit će se na mjestu gdje im je rečeno: "Vi nijeste narod moj, kamo će se nazvati sinovi Boga živoga."
27 A Izaija viče za Izraela: "Ako bi bio broj sinova Izraelovih poput pijeska morskoga, samo će ostatak spasiti.
28 Jer će potpuno i brzo riječ svoju ispuniti Gospodin u pravdi; jest, brzo će je izvršiti na zemlji."
29 Isto je tako prorekao Izaija: "Da nam nije Gospodin nad vojskama ostavio ostatka, bili bismo kao Sodoma i slični Gomori."
30 Što ćemo dakle reći? Da su neznabošci, koji nijesu išli za pravdom, postigli pravdu, i to pravdu od vjere.
31 A Izrael, koji je išao za zakonom pravde, nije dostigao Zakona.
32 Zašto? Jer nije tražio pravde iz vjere, nego iz djela. Zato se spotakoše na kamen spoticanja.
33 Kao što je pisano: "Evo mećem u Sionu kamen da se spotaknu hridinu da padnu; ali tko vjeruje u njega, neće se postidjeti."
← Glava 8.
|
Pavlova poslanica Rimljanima (Šarić) |