Pavlova poslanica Hebrejima (Šarić)/Glava 3.

¹ Zato, braćo sveta, sudionici zvanja nebeskoga, pogledajte na poslanika i velikog svećenika vjeroispovijesti naše, Isusa.

² Koji je vjeran onome, koji ga postavi, kao i Mojsije u svoj kući njegovoj.

³ Jer je ovaj zavrijedio veću slavu od Mojsija, koliko veću od kuće ima čast onaj, koji ju je sagradio,

⁴ Jer svaku kuću gradi netko, a Bog je, koji je sve stvorio.

⁵ I Mojsije bio je doduše vjeran u svoj kući njegovoj kao sluga da posvjedoči za ono, što je trebalo da se objavi.

⁶ Ali je Krist kao Sin nad kućom svojom. Oval smo kuća mi, ako čvrsto do svršetka održimo pouzdanje i slavu nade.

⁷ Zato, kao što govori Duh Sve ti: "Danas, ako glas njegov čujete,

⁸ Neka ne otvrdnu srca vaša, kao za pobune u dan napasti u pustinji!

⁹ Gdje me iskušaše oci vaši, kušaše me, premda gledaše djela moja četrdeset godina.

¹⁰ Zato se rasrdih na taj rod, i rekoh: "Uvijek lutaju srcem, a ne poznaju putova mojih.

¹¹ Zato se zakleh u gnjevu svojemu: "Neće ući u pokoj moj."

¹² Gledajte, braćo, da ne bude kad u kojemu od vas zlo srce nevjerstva, da odstupi od Boga živoga;

¹³ Nego opominjite jedan drugoga svaki dan, dok se danas govori, da koji od vas ne otvrdne prijevarom grijeha.

¹⁴ Jer postasmo sudionici Kristovi, ako samo, kako smo počeli, pouzdanje svoje do svršetka tvrdo održimo,

¹⁵ Dok se govori: "Danas, ako glas njegov čujete, neka ne otvrdnu srca vaša, kao za pobune one."

¹⁶ A koji su to čuli, pa se pobunili? Zar ne svi oni, koji izađoše iz Egipta pod Mojsijem?

¹⁷ A na koje se je ljutio četrdeset godina? Nije li na one, koji sagriješiše, kojih tjelesa padoše u pustinji?

¹⁸ A kojima se je zakleo, da neće ući u pokoj njegov, nego onima, koji se ne pokoriše?

¹⁹ I vidimo, da ne mogoše ući zbog nevjerstva.