Pavlova poslanica Hebrejima (Šarić)/Glava 1.

¹ Bog, koji je negda mnogo puta i različnim načinom govorio ocima po prorocima, progovori nama u posljednje ove dane po Sinu,

² Kojega postavi baštinikom svemu, po kojemu stvori i svijet;

³ Koji jer je sjajnost slave njegove i prilika bića; njegova i nosi sve riječju sile svoje, pošto nas je očistio od grijeha, sjede s desne strane veličanstva na visini;

⁴ A toliko uzvišeniji postade od anđela, koliko odličnije ime od njihova baštini.

⁵ Jer kome od anđela reče kad: "Ti si Sin moj, ja te danas rodih"? I opet: "Ja ću mu biti Otac, i on će mi biti Sin"?

⁶ I kad opet uvodi Prvorođenoga u svijet, govori: "I neka mu se poklone svi anđeli Božji."

⁷ I anđelima govori: "Koji čini anđele svoje vjetrove i sluge svoje plamen ognjeni."

⁸ A Sinu: "Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova; i žezlo pravde, žezlo kraljevstva tvoga,

⁹ Ljubio si pravdu, i mrzio si na bezakonje; zato te pomaza, o Bože, Bog tvoj uljem radosti većma nego drugove tvoje."

¹⁰ I "Ti si, Gospodine, u početku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojih;

¹¹ Ona će proći, a ti ostaješ, i sva će ostarjeti kao haljina;

¹² I savit ćeš ih kao kabanicu, kao haljinu, i izmijenit će se; a ti si onaj isti, i tvojih godina neće nestati."

¹³ A kojemu od anđela reče kad: "Sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.

¹⁴ Nijesu li svi službeni duhovi, koji su poslani na službu zbog onih, koji će baštiniti spasenje?

← Glava .

Pavlova poslanica Hebrejima (Šarić)

Glava 2. →