Bezgranična Božja strpljivost
Draga braćo i sestre!
Nakon prvog susreta u prošlu srijedu, danas mogu ponovno svima uputiti svoj pozdrav! I sretan samo što to činim u nedjelju, na dan Gospodnji! To je lijepo i važno za nas kršćane: susresti se nedjeljom, pozdraviti se, razgovarati kao sada ovdje, na trgu. Trgu koji, zahvaljujući medijima, ima svjetske dimenzije.
Na ovu petu korizmenu nedjelju Evanđelje nam donosi izvješće o preljubnici (usp. Iv 8, 1-11), koju Isus spašava od smrtne osude. Pogađa nas Isusov stav: ne čujemo od njega riječi prezira, ne čujemo riječi osude, već samo riječi ljubavi, milosrđa koje pozivaju na obraćenje. "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti! " (r. 11). Ah, braćo i sestre, Božje lice je lice milosrdnog oca, koji uvijek ima strpljenja! Jeste li vi razmišljali o Božjoj strpljivosti, strpljenju koje ima sa svakim od nas? To je njegovo milosrđe. Trajna strpljivost: ima strpljenja s nama, razumije nas, čeka nas, ne umara se opraštati nam ako se znamo vratiti njemu srca skrušena: "Velika je ljubav Gospodnja", kaže se u Psalmu.
Ovih sam dana imao priliku čitati knjigu jednog kardinala – kardinala Kaspera, jednog vrsnog teologa, dobrog teologa – o milosrđu. Ta mi se knjiga jako svidjela, ali nemojte misliti da reklamiram knjige mojih kardinala! To nipošto! Ali mi se jako svidjela, vrlo korisno štivo... Kardinal Kasper je govorio da na sâm spomen milosrđa, ta riječ mijenja sve. To je nešto najbolje što možemo čuti: mijenja svijet. Malo milosrđa čini svijet manje hladnim i pravednijim. Trebamo shvatiti dobro to milosrđe Boga, toga milosrdnog oca koji ima toliko strpljenja... Sjećamo se proroka Izaije, koji je rekao da kada bi naši grijesi bili poput grimiza, Božja ljubav bi ih učinila bijelima poput snijega! Lijepo je to milosrđe! Sjećam se kako je, nedugo nakon što sam zaređen za biskupa, godine 1992., stigao u Buenos Aires kip Gospe Fatimske te je održana velika misa za bolesne. Išao sam ispovijedati na toj misi. I gotovo na samom kraju mise ustao sam, jer sam morao podijeliti sakrament potvrde jednoj osobi. Tada mi je došla neka starija žena, ponizna, vrlo ponizna, imala je više od osamdeset godina. Ja sam je pogledao i rekao: "Nona" – jer se kod nas tako obraća starijim ženama: nona – "želite li se ispovijedati?" "Dà", reče mi. "Ali ako niste sagriješili...". A ona će meni: "Svi imamo grijeha". "Ali možda vam Gospodin neće oprostiti...". "Gospodin sve oprašta", reče mi sigurnim glasom. "Ali kako vi to znate, gospođo?" "Kada Gospodin ne bi sve opraštao, svijeta ne bi bilo". A meni je došlo da je pitam: "Recite mi, gospođo, jeste li studirali na Gregorijani?", jer to je mudrost koju daje Duh Sveti: mudrost o Božjem milosrđu koja izvire iz nutrine. Ne zaboravimo te riječi: Bog se nikada ne umara opraštati nam, nikada! "Oče, u čemu je onda problem?". E, problem je taj što se mi umaramo tražiti oproštenje! On se nikada ne umara opraštati, ali se mi ponekad umorimo tražiti oproštenje. Nemojmo se nikada umoriti, nemojmo se nikada umoriti! On je brižni Otac koji uvijek oprašta, koji ima ono milosrdno srce za sve. I mi naučimo biti milosrdni sa svima. Zazovimo zagovor Gospe koja je držala na svojim rukama utjelovljeno Božje milosrđe.
Sada svim izmolimo molitvu Anđeo Gospodnji
Nakon Angelusa
Upućujem srdačan pozdrav svim hodočasnicima. Hvala vam na vašem prihvaćanju i vašim molitvama!
Molite za mene, molim vas. Ponovno grlim sve vjernike Rima i proširujem taj zagrljaj na sve vas, na sve vas koji dolazite iz raznih krajeva Italije i svijeta, kao i na one koji su povezani s nama komunikacijskim sredstvima. Izabrao sam ime zaštitnika Italije, svetoga Franje Asiškog, i to učvršćuje moju duhovnu povezanost s ovom zemljom, iz koje – kao što vam je poznato – moja obitelj vuče korijene. Ali Isus nas je pozvao da postanemo dio nove obitelji: svoje Crkve, u toj Božjoj obitelji, kročeći zajedno na putu Evanđelja. Neka vas Gospodin blagoslovi, neka vas Gospa čuva. Ne zaboravite ovo: Gospodin se nikada ne umara opraštati!
Mi smo ti koji se umorimo tražiti oproštenje.
Ugodna nedjelja i dobar ručak svima!
