Otvaranje prvih šest pečata

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Otvaranje prvih šest pečata












Otvaranje prvih šest pečata[uredi VE]

  • 6 1 Tad vidjeh:
Kad janje otvori prvi od sedam
pečata, ja začuh prvu od četiri
životinje povikati snažnim
glasom grmljavine:
Dođi!
  • 2 I ja vidjeh: bijaše to jedan
bijeli konj.
Onaj koji ga jahaše držaše
jedan luk.
Jedna kruna njemu bijaše dana,
i on on pođa kao pobjednik
za pobijediti.
  • 3 Kad otvori drugi pečat,
ja začuh drugu životinju
povikati:
Dođi!
  • 4 Tad iskrsnu jedan drugi konj,
vatrenocrven.
Onome koji ga jahaše bi dana
vlast
uništiti mir na zemlji da se ubija,
i bi mu dan jedan veliki mač.
  • 5 Kad on otvori treći pečat,
ja začuh treći životinju povikati:
Dođi!
I vidjeh: bijaše to jedan crni konj.
Onaj koji ga jahaše držaše
jednu vagu u ruci.
  • 6 I ja začuh kao jedan glas,
u sred četiriju životinja,
koji kazivaše:
Jedna *mjera žita za denar1 ,
i tri mjere ječma za denar,
što se tiče ulja i vina, ne diraj
u to.
  • 7 Kad on otvori četvrti pečat,
ja začuh četvrtu životinju
povikati: Dođi!
  • 8 I vidjeh: bijaše to konj
sur.
Onaj koji ga jahaše, naziva se
» smrt « i *Had ga slijediše.
Bi im dana vlast nad četvrtinom
zemlje,
za ubijati mačem, glađu,
smrću i zvijerima zemaljskim.
  • 9 Kad on otvori peti pečat,
ja vidjeh pod *oltarom duše
onih koji bijahu žrtvovani zbog
riječi
Božje i svjedočenja kojeg su
bijahu
dali.
  • 10 Oni vikahu snažnim glasom:
Do kad, gospodaru, *sveti i
istiniti,
kasnit ćeš ti činiti pravdu,
i osvetiti našu *krv nad
stanovnicima
zemlje?
  • 11 Tad on njima dade svakome po
bijelu haljinu,
i reče im da se strpe
još malo,
sve dok ne bude upotpunjen broj
njihovih drugova iz službe i
njihove braće,
koji trebaju biti usmrćeni
kao i oni.
  • 12 I ja vidjeh:
Kad on otvori šesti pečat,
nastade jedan žestoki potres
zeamljski.
Sunce postade crno kao
što je tkanina od strune,
a mjesec sav kao od krvi.
  • 13 Zvijezde padoše s neba
na zemlju,
kao zeleno voće sa smokvinog
stabla
uzdrmanog olujom.
  • 14 Nebo se povuče kao knjiga
koju uvijaju1,
sve planine i svi otoci
biše pokrenuti.
  • 15 Kraljevi zemaljski, velikaši,
vojskovođe,
bogataši i moćnici,
svi, robovi, i slobodni ljudi,
sakriše se u pećine
i stijene planinske.
  • 16 Oni govoriše planinama
i stijenama:
Padnite na nas i skrijte
nas daleko od lica onoga
koji sjedi na prijestolju,
i daleko od gnjeva
jaganjčeva!
  • 17 Jer, došao je veliki *dan njihove
srdžbe,
i tko može opstati?
Corner cro ld.gif
Corner cro rd.gif