Otkrivenje (Šarić)/Glava 16.

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Otkrivenje (Šarić)


1 I začuh glas veliki iz hrama gdje govori sedmorici anđela: "Idite i izlijte sedam časa gnjeva Božjega na zemlju!"

2 I otide prvi i izli času svoju na zemlju; i postade zli i ljuti čir na ljudima, koji su imali žig zvijerin, i koji su se klanjali slici njezinoj.

3 I drugi anđeo izli čašu svoju u more; i postade krv kao od mrtvaca, i svaka duša živa umrije u moru.

4 I treći izli čašu svoju na rijeke i na izvore vodene; i postade, krv.

5 I začuh anđela voda gdje govori: "Pravedan si Gospodine, , koji jesi, i koji bijaše, ti Sveti, što si ovako sudio!

6 Jer proliše krv svetih i proroka; zato si im krv dao da piju; to su zaslužili."

7 I začuh jednoga, gdje iz žrtvenika govori: "Da, Gospodine Bože Svemoćni, istiniti su i pravedni sudovi tvoji."

8 I četvrti izli času svoju na sunce, i dano mu je, da pali ljude ognjem.

9 I opališe se ljudi od velike žege, i psovaše ime Boga, koji ima vlast nad zlima ovima, i ne pokajaše se, da mu dadnu slavu.

10 I peti izli času svoju na prijestolje zvijerino; i kraljevstvo njezino postade tamno, i grizli su jezike svoje od bola.

11 I psovali su Boga nebeskoga od bolova svojih i od čirova svojih, i ne pokajaše se za djela svoja.

12 I šesti izli čašu svoju na veliku rijeku Eufrat; i presahnu voda njezina, da se pripravi put kraljevima od istoka sunčanoga.

13 I vidjeh iz usta zmajevih, i iz usta zvijerinih, i iz usta lažnoga proroka tri nečista duha kao žabe.

14 To su naime duhovi đavolski, koji čine znake, i izlaze kraljevima svega svijeta, da ih skupe na boj za veliki dan Boga Svemoćnoga.

15 Evo idem kao tat: blagoslovljen je onaj, koji je budan i čuva haljine svoje, da gol ne hodi, i da ne vide sramotu njegovu!

16 I skupi ih na mjesto, koje se hebrejski zove Armagedon.

17 I sedmi izli čašu svoju u zrak; i izađe glas veliki iz hrama od prijestolja govoreći: "Svršeno je.

18 I nastadoše munje i glasovi i gromovi, i bi veliki potres zemlje, kakav nikad ne bi, otkako su ljudi na zemlji, toliki potres, tako veliki.

19 I grad veliki razdijeli se na tri dijela, i gradovi neznabožački padoše; i Babilon veliki spomenu se pred Bogom, da mu dadne čašu vi na ljutoga gnjeva svojega!

20 I svi otoci iščeznuše, i gore, se ne nađoše.

21 I tuča velika kao talenti pade s neba na ljude; i ljudi su psovali Boga zbog zla od tuče, jer je bilo izvanredno veliko.


Otkrivenje (Šarić)