Otkrivenje (Šarić)/Glava 14.
| Otkrivenje (Šarić) |
1 I vidjeh, i gle, Janje stajaše na gori Sionskoj i s njim sto i četrdeset i četiri tisuće, koji su imali ime njegovo i ime Oca njegova napisano na čelima svojim.
2 I začuh glas s neba kao glas voda mnogih i kao glas groma velikoga; i glas, što ga začuh, kao glas svirača, koji sviraju na citrama svojim.
3 I pjevahu kao novu pjesmu pled prijestoljem i pred četiri bića i pred starješinama; i nitko ne mogoše naučiti pjesme, osim onih sto i četrdeset i četiri tisuće, koji su otkupljeni sa zemlje.
4 Ovo su, koji se ne okaljaše sa ženama, jer su djevci (nevini). Ovi prate Janje, kamogod ono pođe. Ovi su otkupljeni od ljudi kao prvenci Bogu i Janjetu.
5 I u njihovima ustima ne nađe se laž, jer su bez mane pred prijestoljem Božjim.
6 I vidjeh drugoga anđela gdje leti posred neba, koji je imao da propovijeda vječno evanđelje onima, koji stanuju na zemlji, i svakome narodu i plemenu i jeziku i puku.
7 I govoraše velikim glasom: "Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova, i poklonite se onome, koji je stvorio nebo i zemlju, more i izvore vodene."
8 I drugi anđeo za njim ide govoreći: "Pade, pade Babilon veliki, koji je žestokim vinom bluda svojega napajao sve narode."
9 I treći anđeo za njim ide govoreći glasom velikim: "Ako se tko pokloni zvijeri i slici njezinoj, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju,
10 I on će piti od vina gnjeva Božjega, koje je nepomiješano utočeno u čašu gnjeva njegova, i bit će mučen ognjem i sumporom pred anđelima svetim i pred Janjetom.
11 I dim muka njihovih diže se u vijeke vjekova, i neće imati počinka dan i noć, koji se klanjaju zvijeri i slici njezinoj, i ako tko primi žig imena njezina.
12 Ovdje je strpljivost svetih, koji drže zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.
13 I začuh glas s neba gdje mi govori: "Napiši: "Blagoslovljeni su mrtvi, koji umiru u Gospodinu! Od sada već, govori Duh, neka počinu od trudova svojih, jer ih prate djela njihova."
14 I vidjeh, i gle, oblak bijel, i na oblaku sjeđaše kao Sin čovječji, i imao je na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp oštar.
15 I drugi anđeo izađe iz hrama vičući velikim glasom onome, što je sjedio na oblaku: "Zamahni srpom svojim i žanji, jer dođe čas, da se žanje, dozreo je plod zemlje."
16 I onaj, koji sjeđaše na oblaku, baci srp svoj na zemlju, i požeta bi zemlja.
17 I drugi anđeo izađe iz hrama, što je u nebu, i imao je i on srp oštar!
18 I drugi anđeo izađe iz žrtvenika, koji je imao vlast nad Ognjem, i povika velikim glasom onome, koji je imao srp oštar, govoreći: "Zamahni srpom svojim oštrim i beri grožđe od trsa zemlje, jer već sazreše jagode njegove."
19 I baci anđeo srp svoj oštri na zemlju, i obra trs zemlje i metnu u veliki tijesak gnjeva Božjega.
20 I zgažen je tijesak izvan grada, i izađe iz tijeska krv sve do uzda konjima, tisuću i šest stotina stadija,
| Otkrivenje (Šarić) |