Ona je pala, Babilonija!

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Ona je pala, Babilonija!

Ona je pala, Babilonija!

21 1 Proglas o morskoj pustinji.

Poput vihora koji prelaze Negev1,

on dolazi iz pustinje, zemljhe

strašne

2 - prikaza tegobna koja mi bijaše

otkrivena -

izdajica koji izdaje, uništavatelj

koji pustoši2:

”Uspni se, Elame! Opsjedni,

Medejo!

Ja stavljam kraj na sve

tužbe! “

3 A sada, moja križa

samo su samo jeza,

bolovi su me zahvatili

kao oni bolovi

one koje rađa.

Ja sam suviše izmučen za

slušati,

suviše prestrašen za vidjeti.

4 Moj razum je zabludio, ja drhti

od užasa.

Večernja svježina koju bijah

zaželio pretvorila se za

mene u jedan užas.

5 Postavlja se stol, straža

bdije,

jede se, pije se ,

ustajte, kapetani, nalaštite štitove1

svoje!

6 Jer ovako mi je govorio GOS-

POD:

”Idi, postavi osmatrača

da najavi ono što bude vidio.

7 Vidi li jedna kola upregnuta sa dva

konja,

jednog jahača na magarici, jednog

jahača na devi,

nek' dobro pazi,

nek' pažnju udvostruči!“

8 Onaj koji motri2 je povikao:

” Na mojoj osmatračnici, gos-

podine, ja sam cijeli dan,

na mojoj osmatračnici, ja stojim

cijelu noć.

9 I evo što se događa:

jedan čovjek na jednim kolima upre-

gnutim su dva konja.

On uzima riječ i kaže:

Ona je pala, ona je pala,

Babilonija,

i svi kipovi njenih

bogova su na zemlji, porazbijani. “

10 Tebi koga je GOSPOD vršio

kao žito na svom gumnu3,

ja sam doznao to od GOSPODA,

sve-mogućeg, Boga Izraelovog,

ja ti to javljam.