Tog jutra na Rond Pointu travanj je izlijevao svoje blagosti.
Niza sunce, niza slap cvrkuta, s ogromnih kestenova oborila se kiša vrabaca na svježe konjske kolače: mirna fijakerska kljusad, s drijemom eona u očima, praznila su se dostojanstveno na asfalt grada.
Umornome, očajnome, rastrovanom, ti vrapci i taj šumni, reski miris konjske balege bili su mi, tog jutra na Roind Pointu, snaga, bili zavičaj, bili svijet.
