Obašašća i basanja/Nin

NIN

Grad uz more, more uz grad lâzi; ni mora, ni grada...

Sitna so sipi po kamenu, po kaležima.

Ovdje se pita: otkad se je?

Odgovori šute.

Kad ćemo naučiti govor otesana kamena? On da kazuje, mi da slušamo.

Ima - morao bi biti! – neki čas u Ninu kada kamenje govori! Dan nije vrijeme. Možda noć; tren u kojemu su kraljevi i biskupi s djetinjim veseljem skidali ornate, a navlačili konoplju, i s poganskim vokalima na usnama polazili pljačkati more, “mare nostrum”.