Dva kilometra uz Bosnu nakon Lašve ima ovakva stanica: vlakovođa ti mahne kapom i malo uspori, a ti se niz nasip smandrljaš iz igračke na šinama, pravo na cestu. Ona te, ako je sreća pri tebi, odvede kamo si namjerio. Otpozdraviš svome garavom dobročinitelju, i on se izgubi, familijarno dimeći kroz šljivike.
Ostane ti poslijepodnevni usporeni trenutak u širokoj dolini Bosne, punoj nebesa...
... basati ovim plavim vidicima, šljivicima, i ne žuriti nikamo,
zabasati u sebe nasmiješenoga, i zaboraviti da možeš izbasati kada hoćeš.
