U taj mah sav život, sve što se je bilo i što se jest, stalo je u stisak šake oko ručke putne torbe.
U vlaku, sve je još moglo biti svakako. Sad, pred sivim kolodvorom, na svojim nogama, pod mamurnom kišicom, ni manji ni veći nego što se jest - potonuli su svi uzroci, namjere, strepnje.
Mir i osmijeh: ovdje niti treba započinjati, niti treba završavati. Ovdje se tako lijepo može samo biti.
Malo kasnije: u dremovnom bistrou mekano pecivo i topla kava – ovakvom putniku sva potreba pod nebom.
