Obašašća i basanja/Bočac

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
BOČAC
Potrošio je svoje vrijeme, i sad šuti.
Davnim dizdarima kapetanima zaboravio i broj, ime i obličje.
Ne zaustavlja ni vjetar, o kopljanicima da se ne priča.
Oči iskopane, noge polomljene. Ni zelena voda pod njim melem, ni zelena šuma odmor.
Vrane-haberdžije znaju da je živ, i stari gmazovi kojima kosti grije.
Ubočen, skočanjen, oblaku nalik, pod okruglom plaveti sanja da, ko s braćom, s oblacima putuje.