O upravljanju carstvom

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
O upravljanju carstvom
autor: Konstantin VII. Porfirogenet
>

prijevod: Nikola pl. Tomašić



Constantini Imp. Porphyrogeniti de administrando


imperio liber


Konstantin u Hristu vječnomu Bogu car Romajaca


sinu svome Romanu Bogom krunjenomu i


u porfiri rodjenomu caru.


UVOD[uredi VE]

Razborit sin veseli oca i ljubeći otac uživa u razumnom sinu. Gospod nam spoznaju daje, kad treba govoriti i navraća uha na posluh. Kod njega je blago mudrosti i od njega dolazi savršen svaki dar. On ustoličuje kraljeve i daje im svevlast. Stoga me sada slušaj sine, i imajuć u pameti tu nauku, bit ćeš držan mudrim kod razumnih i razumnim kod mudrih. Blagosivljat će te narodi i puka mnoštvo blaženim te zvati. Uči što treba prije svega znati, i mudro primaj krmilo carstva. Razmi­šljaj o sadanjim prilikama i istražuj nastajuće, da uz razboritost pri-bereš iskustvo, i tako budeš stvarima dorasao. Evo izlažem ti nauku, da iskustvom i spoznajom ove podučen, ne pogriješiš, koja lije osnova najbolja, i što općem dobru prudi. Prvo da rečem, u čem može koji narod Komajcem koristiti, a u čemu li škoditi. Dalje, kakav je pojedini narod i kako se ima; koji mu drugi narodi mogu zaratiti i podložit ga. Zatim o njihovom neprestanom i nezasitom duhu i njihovim nerazboritim zahtjevima. Zatim o razlici izmedju pojedinih naroda njihovom porijetlu, načinu života, položaju i podneblju njihove zemlje, njezinoj okolini i površini; pa o događjajima, koji se u pojedino vrijeme zbiše izmedju Romajaca i drugih naroda; a po tom, što se u razno vrijeme uvelo nova u našem gradu, pa i u cijeloj romajskoj državi. Evo što spoznadoh sam, hoću da prikazem tebi, mome ljubljenom sirju, da imaš na čem da upoznaš razliku naroda tih, i kako ćeš s njima bilo rukovati i prijateljovati, bilo ratovati i ustati protiva njih. Smeteni tad će biti pred tobom, kao vele uzvišenim, a bježat će od tebe kao od vatre; zatisnut će im se usta, a tvoje će ih riječi probadati kao strelice. Strahovit ćeš im izgledati, a od pogleda tvoga obuzet će ih trepet, a Pantokrat će te uzeti pod štit: nadannut te zbliza, ravnati stupanje tvoje i postaviti te nepomična na podnožje. Prijestol tvoj bit će ko sunce pred njim, a oči njegove u te uperene. Nikoja mučna prilika do tebe ne doseza, jer On te sam odabra, On te od matere odijeli i On ti dade carstvo kao najboljem od svih i postavi kao vršak brijegu, kao zlatni kip na vrhu. On te uzvisi kao grad na gori, da ti narodi darove nose, da ti se kla njaju svi, što žive na zemlji. Ali Ti, Gospodi Bože moi, čije je carstvo nerazrušivo i viječno, da u dobru vodiš Tvoga kroz mene rodjenoga sina, da ga prati pogled oka Tvoga, a molitvam njegovim da uho pri­kloniš. Štitila ga ruka Tvoja, radi istine da vlada; vodila ga desnica Tvoja, a pogled Tvoj izravnavao mu put, da čuva pravice Tvoje. Pred licem njegovim neka padaju neprijatelji, a protivnici neka se do zemlje sviju. Stablo porodice njegove neka zasjeni lišće obilata roda, a sjena njegova ploda neka pokrije carsko gorje, jer carevi caruju po Tebi, slaveći Te na vijeke.


Prethodno poglavlje: O upravljanju carstvom Sljedeće poglavlje:
- O upravljanju carstvom/Gl. I. O Pečenezima i što vrijede ako živu u miru sa romajskim carem