O rijeko, ka tvoreć

O rijeko, ka tvoreć autor: Junije Palmotić

O rijeko, ka tvoreć...

O rijeko, ka tvoreć romone svim mile,
    na vodu siliš teć pastijere i vile,
u koje većekrat mâ Rakle svjet prosi
    kô će joj cvijetje stat zlaćanijeh vrh kosi,
često ako tekuće mê suze i moj cvil
    u podne najvruće tebe su uzmnožil',
vidjet mi daj lice u bistroj toj vodi
    mê slavne božice, da klanjam njoj odi.
Ah, neć čut molbe mê. Nemile i prike
    morske sam valove ja držo, ne rike.
Nu za zlu vil, u krilu ka se tvom ogleda,
    narav ti nemilu i vrlu toli da.
Ja nosim gork plač moj razmetno tebi u dar,
    a dô sam srce njoj, najdražu na svijetu stvar.
Za ovo mi činjen'je lakom prem ste vi,
    ti od rajske nje slike, ona od svê ljubavi.