O djelima kralja Zvonimira i... nasljednika

De actibus Zuonimir regis et... successoribus autor: nepoznat

tekst se nalazi u Anonimnoj splitskoj kronici zapisanoj u drugoj polovici 16. ili početkom 17. stoljeća. Moguće je da se, s obzirom na uporabu grube latinštine, radi o prijepisu srednjovjekovnog teksta iz 14. stoljeća, na što upućuju i nedostaci dijelova teksta koji su, prilikom prepisivanja, naznačeni s tri točke.

1.

Tempore Zunimiri Regis Crouatorum... nominato tempore in Anno Domini nostri... gesimo secundo primo Die Martii et in temp... factum passagium super saracenis in quo p... Rex Francorum qualiter et tune regnabat... dreas in Ungaria, et misit Nuntios suos ad Zuonimirum Regem Crouatorum ut i... in uno... tatu ita quod Rex fuit ualde gaus . s et p... ire cum eo, et dans nuntiis dona optima salutau... Regem aripuerunt iter. Tunc Rex Zuonimirus... sinodum magnum praecip . ens Crouatos ut omnes conuenirent in campo magno uocato Petrouo Poglie et ibi fuit cum eis. Tunc quidam tempore Rex Zuonimirus precepit omnibus ut essent parati dans illis terminum trium mensium... uibus dicti Crouates sicut maligni se excusabant... pecuniam nec esse usi per mare. Tunc Rex conf... eos ut irrent per terram in una commitatiua cum Rege Ungaria. Tunc sclauorum aliqui pleni malitia et iniquitate loquentes inter se ire contra Regem dictum Zuonimirum suum Dominum et interficere... //eum, ut cessaret a supradicto passagio, et ita intentio fuit illus ut irruerunt contra eum et occiderunt eum quia non habebat dictus Rex filium, nisi duas filias; et sic factum est. Et dimiserunt eum semi uiuum fugierunt. Tunc uoro Zuonimirus Rex uocauit ad se Simeonem Notarium et fecit fieri suum ultimum testamentum coram episcopo Tninense ac multis aliis in hunc modum.

Inter cetera alia continentes comisit filias suas cuidam... po Snazach et Regnum Crouatie sub regno Ungarie submissis accipiens Regem Ungarie in filium ut uindictam faciat contra Crouatos de morte eius et migrauit ab hoc seculo. Tumulatus in Monasterio S. Marie in Ciutate Berberii in episcopatu dicte S. Marie.

Andreas ueri Rex Ungarie audiens mortem Zuonimiri Regis ualde tristatus est iam parauerat se in uia in passagio per terram, et debelauit multas gentes et ciutates et Hierusalem et totam Galileam et Trans Jordanem, Rex uero Francorum supreruenerat cum exercitu suo. Regi ...rat stipendium et ruit uersus gre... ... Ungariam. Post aliquod tempus... uita sua Posta aliquot tempus... // Philippus Rex Francorum iuxta Ciutatem D... iuxta flumen Nilum; Saraceni uero una nocte fodientes in limitu Francorum... flumen Nilum et sic remanserunt in ...nec potuerunt eum ... quod nunquam dimittat uel uadat uersus ... eorum nec coram soldanum quia ita ...suos.

Post mortem Zuonimiri Regis Crouates multa mala comittebant inter (se) pugnantes et predans et ettiam delugibant ciutates maritimas facientes eis damna et uituperia non modica rapientes eorum mulieres, sorores, et filios, ita quod de Ciutatibus non a(u)debant exire. Ciues uero Spalatenses congitantes super tali negotio. Ipsi uero in Concilio suo elegerunt unum ex octo nomine Petrum de genere Chuchanorum ut secreto iret in Ungariam ad Serenissimum Regem Stephanum, ut daret Ciuitatem sub dominio Regie Maestatis cum certis pactis et exiuit secreto et uenit (in) Corbauiam, et inuenit ibi quemdam Nobilem uirum de genere Gusicorum nomine Petrum qui eum benigne recepit in domum suam exibens ex hoc grato animo explorans ad ipsum dicendo quo iturus erat et qua de causa iurans ei quod nulli diceret. Tunc fide recepta disposuit omnia. Tunc loquentes inter se unanimiter profecti sunt itinere, nemini narantes, et uenerunt coram Rege et inclinato capite flexis genibus salutauerunt Regem. Tunc Rex interrogauit eos unde essent qui uno responso responderunt: Crouates Albi sumus. Presentauerunt ei principatum Spalatensem cum tota Crouatia. Quo audito Rex gauisus est gaudio magno, et uocatis satrapibus suis narauit eis omnia uentura et statim fecit parare exercitum. Et haec erat congregatio sua ad numerum centum milia hominum, et aripuerunt iter usque ad Alphas fereas. Illo autem tempore nuntiatum est Regi quod gens Tartarorum inuaserat Regnum Ungarie. Tunc reuersus est Ungariam. Audientes aduentum Regis irruerunt fugam. Rex uero persequens eos usque ad portas ferreas multos ex eis occidit et inde reuersus est Ungariam.

Mortuo autem Stephano Rege regnauit Uladislauus Rex; mortuo Uladislauo regnauit (...) et intrauit Sclauoniam uenit usque ad flumen draue postea ue... Crouatiam. Crouates et sclaui preparaue... se ad in uitem contra Regem. Rex uero... Nuntios suos quod uelet facere eis grati... et pacta cum eis, et quod ipsi Nuntios... super fidem regalem mitterent ut firmare... pacta. Tunc Crouates ellegerunt de du... tribus Crouatorum meliores et sapientiores... nere Gusitorum Comitem Georgium de genere Chuchanorum Comitem Uglecum de genere Subith Comitem Mermozam de genere Cudomirith Comitem Pribisauum de genere Sznach Comitem Georgium de genere Gusith Comitem Petrum de genere (...) Comitem Martinum de genere Politorum Comitem pribislauum de genere dalmatorum Comitem Obradom; de genere Mogorouith Comitem Ioannem de genere Cudomirithio Comitem Marganum. Uenerunt suprascripti coram Rege inclinantes flexis genibus portantes inclinationem Omnibus Crouatie Nobilibus facientes pactum cum Rege cum unus quisque possideat et teneat de istis duodecim tribus quod suum est non persoluentes aliquod censum nec eorum homines, sed quandocunque aliquis uenerit contra Regem Ungarie unaquaquae generatio debeat uenire ad minus cum Decem eqitibus si Rex eis preciperet; et transeuntes Drauam uenerunt Crouates qui inclinantes se coram Rege quos omnes benigne dimisit et accepit principatum spalatensem faciens eis Priuilegia et multas gratias; deinde accepit Principatum Traguriensem et deinde Sibrnitensem et deinde Schardonensem Belgradensem et deinde Jadram et Nonam et Carinum et ibi dimittens ducem suum nomine Stephanum dans omnia castra in manus eius et dimisit eum imperantes Crouatie et Dalmatie et reuersus est Ungariam.

Ista prouintia est omnium necessariorum humane generationi abundantissima .s. in pane, uino, carnibus, oleo, et piscibus, lana, liuiti, lignis, marmoribus, auro, lere, ferro, stagno plumbo, melle, zuchero, lacte, auibus, et quadrupedibus fere omnibus fice sale, lino omnibusque rebus que sunt in usu mortalium non solum per se sed etiam ut allis prouintiis hautissime prouidere possint.

2.

Napomena - prijevod napravljen pomoću umjetne inteligencije

U vrijeme kralja Zvonimira Hrvata… dogodilo se godine Gospodnje 1082., prvoga dana mjeseca ožujka, da je bilo poduzeto vojno kretanje protiv Saracena. U to vrijeme vladao je i kralj Francuske, a u Ugarskoj kralj Andrija, koji je poslao svoje poslanike kralju Zvonimiru, kralju Hrvata, da ga zamoli za pomoć i savez. Kralj Zvonimir bio je vrlo radostan i spreman poći s njim, pa je poslanicima dao bogate darove i otpustio ih.

Tada je kralj Zvonimir sazvao veliki sabor i zapovjedio Hrvatima da se svi okupe na velikom polju koje se zvalo Petrovo polje, i ondje je bio s njima. Tada je kralj naložio svima da budu spremni, dajući im rok od tri mjeseca. No Hrvati su se izgovarali da nemaju novca ni iskustva za ratovanje na moru. Zato ih je kralj uvjerio da idu pješice, zajedno s ugarskim kraljem.

Ali neki od Slavena, puni zlobe i opačine, dogovorili su se da idu protiv svoga gospodara, kralja Zvonimira, i da ga ubiju kako bi spriječili taj pohod. Tako su i učinili – navališe na njega i ubiše ga, jer taj kralj nije imao sina, nego samo dvije kćeri. Tako se dogodilo. Ostaviše ga polumrtva i pobjegoše.

Tada je kralj Zvonimir, dok je još bio živ, pozvao k sebi notara Simeona i sastavio svoju posljednju oporuku pred trogirskim biskupom i mnogim drugima.

U oporuci je među ostalim povjerio svoje kćeri nekim uglednim osobama, a Kraljevstvo Hrvatske predao je pod vlast ugarskoga kralja, prihvativši ga za sina kako bi osvetio njegovu smrt. Potom je Zvonimir preminuo i bio pokopan u samostanu svete Marije u gradu Biogradu, u biskupiji svete Marije.

Kada je Andrija, pravi kralj Ugarske, čuo za smrt kralja Zvonimira, bio je vrlo žalostan, jer se već bio pripravio na pohod kopnom. Pobijedio je mnoge narode i gradove, a zatim osvojio Jeruzalem, cijelu Galileju i Transjordan. Tada mu se pridružio i kralj Francuske sa svojom vojskom. Potom je krenuo prema Ugarskoj.

Nakon nekoga vremena Filip, kralj Francuske, bio je kod grada Damaska uz rijeku Nil. Ali Saraceni su jedne noći prokopali kanale i pustili vodu Nila prema taboru Francuza, te ih spriječili da krenu dalje.

Nakon smrti kralja Zvonimira Hrvati su činili mnoga zla: međusobno su se borili i pljačkali, a također su napadali obalne gradove, nanoseći im velika zla, pljačkajući žene, sestre i djecu, tako da građani nisu smjeli izlaziti iz svojih gradova.

Građani Splita, razmišljajući o tome, na svom su vijeću izabrali jednoga od osmorice, Petra iz roda Kučana, da potajno ode u Ugarsku kralju Stjepanu i ponudi mu grad pod vlast kraljevske svjetlosti, pod određenim uvjetima. Petar je potajno krenuo i stigao u Kurbaviju, gdje ga je ugostio jedan plemić iz roda Gusića, također Petar, i dao mu zakletvu šutnje. Potom su zajedno otišli kralju, poklonili mu se i predstavili mu splitski kneževski kraj s cijelom Hrvatskom. Kralj se veoma obradovao, sazvao svoje velikaše i odmah podigao vojsku od sto tisuća ljudi te krenuo do Željeznih vrata. No tada mu jave da su Tatari upali u Ugarsku, pa se vrati.

Čuvši da se kralj vraća, neprijatelji pobjegoše, a kralj ih je progonio sve do Željeznih vrata i mnoge pobio, potom se vratio u Ugarsku.

Kad je umro kralj Stjepan, vladao je kralj Ladislav, a nakon Ladislava došao je drugi kralj, koji je došao u Slavoniju, pa do Drave, a potom u Hrvatsku. Hrvati i Slaveni spremali su se na boj protiv njega, ali je kralj poslao poslanike da im ponudi mir i ugovor.

Hrvati su tada izabrali dvanaest svojih najboljih i najsmudrijih velikaša, među njima iz roda Gusića, Kučana, Šubića, Kdomirit(a), Snačića, Poljica, Dalmata, Mogorovića, itd. Oni su došli pred kralja, poklonili mu se i sklopili ugovor: da svaka od tih dvanaest plemićkih loza zadrži svoje posjede, ne plaćajući nikakav porez ni daće, ali da u slučaju potrebe svaka loza mora poslati barem deset konjanika na kraljev poziv.

Potom su Hrvati prešli Dravu i došli pred kralja, koji ih je blago primio, prihvatio splitski kneževski kraj i dao im povlastice i velike darove. Zatim je uzeo kneževine Trogira, Šibenika, Skradina, Biograda, pa Zadra, Nina i Karin, a u njih postavio svoga vojvodu Stjepana, predavši mu sve utvrde, da vlada Hrvatskom i Dalmacijom. Sam se kralj vratio u Ugarsku.

Ova pokrajina (Hrvatska i Dalmacija) najobilatija je svim potrebama ljudskoga roda: kruhom, vinom, mesom, uljem i ribom, vunom, tkaninama, drvom, mramorom, zlatom, srebrom, željezom, kositrom, olovom, medom, šećerom, mlijekom, pticama i gotovo svim životinjama, smokvama, solju, lanom i svime što ljudi upotrebljavaju – ne samo da je dostatna sama sebi, nego može obilno opskrbljivati i druge pokrajine.