Nevolja je neizbježna

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Nevolja je neizbježna


Nevolja je neizbježna

17 Prikupi na zemlji svoje zavežljaje,
ti koji si opsjednut!
18 Jer, ovako govori GOSPOD:
Ovog puta ja ću izbaciti
stanovnike zemlje,
brižljivo ih stežući
da ne bi izmakli3.
19 Jadan ja! Koja nevolja!
Neizlječiva je moja rana!
Ja velim: ondje je
moje zlo
i moram ga podnijeti.
20 Moj je šator opustošen,
svi su njegovi konopi počupani.
Djece moje i stada mog1
nema više!
Nikog više za moj šator
podignuti,
za moj tabor uspraviti!
21 Pastiri2 su poživinčili:
oni ne traže GOSPODA.
Zato su neupućeni
i sve je stado zapušteno.
22 Opaža se jedna graja koja se
približava,
jedan veliki tresak koji dolazi
sa sjevera3
da pretvori gradove Judine
u pustoš,
u jazbine šakala.