Nemilost i smrt Hamanova

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Nemilost i smrt Hamanova


Nemilost i smrt Hamanova[uredi]

7 1 Kralj i Haman dođoše se gostiti s Esterom, kraljicom. 2 Tog drugog dana, na kraju gozbe, kralj reče Esteri: » Koja je tvoja molba, Estero, o kraljice? To će ti biti odobreno! Što je tvoja molbenicađ Sve do polovice kraljevstva, to će biti učinjeno!« 3 U odgovor Estera, kraljica, izjavi: » Ako biha ja susrela tvoju blagonaklonost, o kralju, i ako kralju godi, da bi bude dodijeljen moj vlastiti život, takva je moja molba - i onaj mojeg naroda, takva je moja molbenicađ 4 Naime, mi bijasmo prodani, ja i moj narod: Istrijebiti! Ubiti! Uništiti! Naravno, da mi bijasmo prodani kao roblje i kao sluge, ja bih šutjela, jer to tlačenje ne bi zaslužilo da se dodijava kralju1.« 5 Tad se kralj obrati Esteri kraljici i govoreći: » Tko je taj i gdje je taj koji je smislio postupiti takođ« 6 Ester odgovori: » Tlačitelj i neprijatelj, to je Haman, taj izopačenjak!« Haman bi tad uzrujan pred kraljem i kraljicom.7 U svojem gnjevu, kralj napusti gozbu i ode u vrt paviljona1. Haman ostade za moliti u Estere, kraljice, spas života, jer je vidio po kralju da njegova nesreća bijaše odlučena. 8 Kad se kralj vrati iz paviljonskoga vrta u gozbenu dvoranu, Haman bijaše stropoštan na divanu gdje je bila Estera! Na to, kralj reče: »Hoće li još, silovati kraljicu, dok sam ja u kućiđ« Jedna naredba iziđe iz kraljevih usta, i staviše kukuljicu preko lica Hamanovog2. 9 A, Harbona, jedan od *eunuha, reče pred kraljem: » Upravo imaju jedna vješala koja je Haman dao podići za Mardošeja, čija riječ bijaše tako korisna kralju; ona se uzdiže na 25 metara visine kod Hamana3. Kralj reče: » Nek' ga se objesi!« 10 I objesiše Hamana na vješala koja bijaše pripremio za Mardošeja. Tada se gnjev kraljev stiša.

8 1 Istog dana, kralj Kserks dade Esteri, kraljici, sve posjede Hamanovm, tlačitelja Židova. Osim toga, Mardoše dođe u nazočnost kraljevu, jer Estera bijaše otkrila što on njoj bijaše. 2 Skidajući svoj prsten koji bijaše uzet Hamanu, kralj ga dade Mardošeju4. A Ester postavi Mardošeja nad svim posjedima Hamanovim.