Nekad i sad

← Naslovnica

Nekad i sad autor: Antun Gustav Matoš

Mirku Račkomu

Nekad je bila čedna sličica

Očiju krupnih, bijeloga čela;

Nikada nije vješta kičica

Skladnijeg našla duha i tijela.

Nevina riječ joj — drobna ptičica,

Ševina pjesma vedra i smjela,

Duša joj bješe slatka pričica

momačkog srca, čista i bijela.

Sada pak — Bože! — oči pažljive

Nalaze na njoj zjeni lažljive,

Patvoren zub i glumački osmijeh.

Kad sam joj sinoć prst poljubio,

Pitah se: — Zar si ovo ljubio? —

Pitah, i prokleh život kroz posmijeh.