Nehemiji odobreno vratiti se u Jeruzalem
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Nehemiji odobreno vratiti se u Jeruzalem |
- 2 1 Dogodi se da u mjesecu Nisanu dvadesete godine2 kralja Artakserksa, dok vino bijaše pred njim, ja uzeh vino i dadoh ga kralju. Kako ja nikad nisam bio tužan pred njim, 2 kralj mi reče:»Zašto je tvoje lice tužnođ Nisi li bolestanđ Da li je to nešto drugo, a ne tuga u srcuđ« Ja tad osjetih jedan veliki strah. 3 Ja rekoh kralju: » Da kralj živi zauvijek! Kako moje lice ne bi bilo tužno kad kad grad gdje su grobovi mojçih otaca3 je opustošen, i njegova vrata progutana vatromđ« 4 Kralj mi reče: » Što ti ti dakle tražiš da dobiješđ« Ja uzmolih Boga *nebesa, 5 potom ja rekoh kralju: » Ako se to čini kralju dobrim i ako je tvoj sluga u milosti pogleda tvog, tad ćeš me ti poslati u Judu, u grad grobova otaca mojih, da ga obnovim.« 6 Kralj, kojemu sa strane sjedješe kraljica, reče meni: » Do kad će trajati tvoje putovanje i kad ćeš se ti vratitiđ« Učini se dobrim kralju poslati me tako, i ja mu označih rok1.
- 7 Ja još rekoh kralju: » Ako se to čini dobrim kralju, da mi da pisma za upravitelje Prekoeufratja2, da bi me propustili proći sve dok ne budem došao u Judu 8 i također jedno pismo za Azafa, čuvara kraljeve šume, da mi dade drveta za obnoviti vrata tvrđave blizu Kuće3 i za zidove gradske, kao i za kuću gdje ću ja biti.« Kralj mi dade ta pisma, jer dobra ruka mog Boga bijaše na meni.
- 9 Ja stigoh do upravitelja Prekoeufratja i dadoh im kraljevska pisma. Kralj bijaše poslao sa mnom vojne časnike i konjanike. 10 Sanbalat, Horonit, i Tobija, sluga amonitski, proučiše ih i biše vrlo nezadovoljni saznanjem da se jedan čovjek brine za dobro sinovca Izraelovih.
