Prijeđi na sadržaj

Nehemija (Šarić)/Glava 13.

Izvor: Wikizvor
Nehemija (Šarić)

1 U ono vrijeme čitalo se je narodu iz knjige Mojsijeve. I u njoj se nađe napisano, da ne smije nikada biti primljen u zajednicu Božju Amonac i Moabac,

2 Jer oni nijesu bili izašli u susret sinovima Izraelovim s kruhom i vodom, nego su najmili Balaama, da ih prokune. Ali Bog naš obrati onu kletvu u blagoslov.

3 Kad čuše taj zakon, odvojiše od Izraela sav tuđi svijet.

4 Prije toga svećenik Elijašib, koji je bio namješten nad sobama u hramu Boga našega, rođak Tobijin,

5 Bio je uredio njemu veliku sobu, gdje su prije bili spremali darove žrtvene, kad, posuđe, desetinu od žita, vina i ulja, pristojbine za Levite, pjevače i vratare i prinose za svećenike.

6 Dok se je to zbivalo, nijesam bio u Jerusalemu; jer trideset druge godine Artakserksa, kralja babilonskoga, bio sam otišao kralju. Poslije nekoliko vremena zamolih kralja za dopust

7 I vratih se u Jerusalem. Tada vidjeh zlo, što ga je bio učinio Elijašib u korist Tobiji, kad mu uredi sobu u trijemu hrama Božjega.

8 To mi je bilo vrlo neugodno. Zato dadoh izbaciti sve pokućstvo Tobijino iz sobe

9 I zapovjedih, da se očiste sobe, i onda da se u njih opet unese posude hrama Božjega, dar žrtveni i kad.

10 Također doznadoh, da se Levitima nije bio davao njihov dio, te da su bili otišli k svojim kućama Leviti i pjevači, koji su morali da vrše službu.

11 Prekorih predstojnike i upitah ih; "Zašto je hram Božji ostavljen?" Nato one opet skupih i postavih ih na njihova mjesta.

12 I sav je Juda donosio desetinu od žita, vina i ulja u spremnice.

13 Za nadzornike nad spremištima postavih svećenika Šelemju, književnika Sadoka i Pedaju od Levita, i za pomoć njima Hanana, sina Zakura, sina Matanijina, jer ih se je držalo kao ljude pouzdane. Zato je bio njima povjeren posao, da dijele drugovima svojim.

14 - Spomeni me se, Bože moj, za to i ne zaboravi dobročinstva, što sam ih iskazao hramu Božjemu u službi njegovoj!

15 U one dane vidjeh u Judeji gdje gaze u kacama u subotu, nose snopove, tovare na magarce vino, grožđe, smokve i svakovrsne druge terete, i to dovode u Jerusalem u subotu. I opomenuh ih, da na taj dan ne prodaju živežnih namirnica.

16 I Tirci što su stanovali tamo, donosili bi ribe i svakovrsnu robu i prodavali u subotu Judejcima i u Jerusalemu.

17 Tada prekorih glavare judejske i rekoh im: "Što činite toliko zlo, te skvrnite subotu?

18 Nijesu li to činili oci naši, i nije li Bog nas pustio na nas i na ovaj grad sve ovo zlo? Hoćete li još veći gnjev da navalite na Izraela, kad skvrnite subotu?

19 I čim bi se uoči subote smrklo na vratima Jerusalema, zapovjedih, da se zatvore sva vrata, i naredih, da se ne otvaraju do iza subote. I postavih nekoliko svojih ljudi na vratima, da se ne unosi nikakav teret u subotu."

20 I prenoćiše trgovci i prodavci svakovrsne robe jedanput ili dvaput vani pred Jerusalemom,

21 Opomenuh ih i rekoh im: "Zašto noćujete pred zidom? Ako još jednom to učinite, stavit ću ruku na vas." Otada nijesu više dolazili u subotu.

22 Onda zapovjedih Levitima, da se očiste i da dođu da čuvaju vrata, da bi se subota držala sveto. I za to me se spomeni, Bože, i spasi me po velikom milosrđu svojemu!

23 U one dane vidjeh i Judejce, koji su bili uzeli žene Ašdoćanke, Amonke i Moapke,

24 Djeca njihova govorila su napola ašdodski. Nijesu umjeli govoriti judejski, nego su govorili jezikom dotičnoga naroda.

25 Prekorih ih, prokleh ih, neke od njih izbih i nalupah i zakleh ih Bogom: "Ne dajte ipak svojih kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte nijedne od njihovih kćeri za sinove svoje i za sebe!

26 Nije li stim sagriješio Salomon, kralj Izraelov? Među svim mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je ljubimac Boga svojega, i Bog ga je učinio kraljem nad svim Izraelom. Pa opet ga navratiše na grijeh žene tuđinke.

27 I sad moramo o vama čuti, da činite to veliko zlo i griješite Bogu našemu uzimajući žene tuđinke.

28 Od sinova Jojade, sina Elijašiba, velikog svećenika, bio je jedan zet Sanbalatu, Horonjaninu. Ja ga odstranih iz svoje blizine.

29 Zapamti ih, Bože moj, što oskvrniše svećeništvo i zavjet, koji si sklopio sa svećenicima i Levitima!

30 Ja ih očistih od svega poganskoga i uredih službene dužnosti svećenika i Levita za svakoga pojedinoga,

31 I opskrbu drvima u određeno vrijeme i darove prvina. Spomeni me se za to, Bože moj, na dobro moje!


Nehemija (Šarić)