Naoblačeni mjesec

← Naslovnica

Naoblačeni mjesec autor: Antun Gustav Matoš

Bijela bula, gospa Mjesečina

U jezeru se stidi. Mir i mrak...

I dok se kupa, rosnih iz dolina

Ko satir priđe blizu putnik, tašt i lak.

— Boginjo sa licem androgina,

Ja volim sfinge, mlad sam, čio i jak,

O, daj mi zvijezdu stidljivih visina

I strasni cjelov tvoj, ko mramor nag i blag! —

Ej, bježi, Luno, djevice Dijano,

I diži sjajni duvak sitno i tijano,

Jer gledat tebe sm'je tek slijepo oko tmine,

A samac putnik žrtva Apolona,

Već hvata pustu sreću tvog Endimiona,

Pa grli groznu nemoć beskrajne visine.