Najnovije doba hrvatske povjesti (R. Horvat)/Predgovor

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sadržaj Najnovije doba hrvatske povjesti
autor: Rudolf Horvat
Prije hrvatskoga preporoda


PREDGOVOR[uredi]

Općenita je kod nas tužba, da širi slojevi naroda hrvatskoga ne poznaju novije doba hrvatske povjesti. Često sam opazio, da je dovoljno ne pozna ni velik dio naše inteligencije. Pa ipak je svakomu nužno poznavanje barem nedavne prošlosti domovine svoje. Tko ne zna, kako se razvijala hrvatska politika u 19. stoljeću, taj ne može razborito pratiti sadašnju politiku hrvatsku. Zato se u političkom životu našem i pokazuje više diletantizma, nego li u političkom životu susjednih naroda.

Moja je namjera, da u kratko — ali istinito i prijegledno — prikazem tečaj hrvatske povjesti od god. 1790. do god. 1873. Nadam se, da ću time koristiti hrvatskim rodoljubima, jer će se laglje snaći u sadašnjim i budućim političkim prilikama. Ta "povjest je učiteljica života", a iz prošlosti zaključuje se na budućnost. Ovo svoje djelo predadoh „Matici Hrvatskoj", jer će jedino tako doći do ruku širokoga kruga čitatelja.

Isprvice sam želio, da ovu povjest počnem sa godinom 1790., kad je Hrvatska sklopila uži savez s Ugarskom. No kasnije opazih, da mi treba razložiti, š t o je tadašnje poli- tičare hrvatske navelo na taj kobni čin. Morao sam dakle prikazati kralja Josipa II., koji vlada od god. 1780. do god. 1790. Josip je naime i nehotice dao povoda, da sa Hrvati god. 1790. personalnu uniju s Ugarskom promijenili u realnu imiju. Kad je god. 1780. Josip II. preuzeo vladu, našao je u Hrvatskoj privilegirani stalež plemićki. Sve službe dobivahu plemići. Oni su jedini zastupali narod hrvatski u sabora ; uz to bijahu oprošteni od plaćanja poreza. Naprotiv je na ledjima bijednih kmetova stajao čitav državni teret. Kmetovi nijesa imali nikakovih prava; morali su dapače besplatno obra- djivati i posjed vlastele svoje. Kralj Jorip II. opazi, da takav odnošaj nije ni prirodan ni pravedan. Zato se on upravo zanio željom, da kmetovima olakša mukotrpni život, a plemstvo da prisili na plaćanje poreza. No kad je počeo izvoditi namjeru svoju, zajaukne privilegovani stalež u Hrvatskoj i Ugarskoj.

Kralj Josip II. umro je na žalost prije, nego li je dovršio ovu zadaću svoju. Ipak ostade hrvatsko plemstvo ljuto uplašeno. Naši su naime plemići iz novina doznavali, kako se načelo „jednakosti" provodi u Francuskoj, gdje je god. 1789. ukinuto kmetstvo. Da se tomu pokretu sa zapada lakše odrva, sklapa hrvatsko plemstvo god. 1790. uži savez izmedju Hrvatske i Ugarske. Naši se naime plemići nadahu, da će privilegija svoja sačuvati pomoću silnoga plemstva ugarskoga. Hrvatski su dakle političari god. 1790. radili iz vlastite koristi, a ne radi „obrane ustava", kako naglašivahu.

Djelo sam zaključio godinom 1873., kad je (revizijom nagodbe od god. 1868.) zaključen sadašnji savez s Ugarskom. U dodatku podao sam ipak još i prijegled najnovije hrvatske povjesti. Čitatelj će mi rado oprostiti, što u tome prijegledu nijesam opisivao žalosne s v a d j e rodoljuba hrvatskih. Gadilo mi se pak potanje prikazivatiustavna nasilja bana Khuen-Hedervarija. Ova je nasilja i onako osudio narod hrvatski, birajući sebi 3. — 5. svibnja 1906. zastupnike, od kojih očekuje, da će Hrvatsku ustavno preporoditi. Dao Bog, da bude tako !

U Petrinji, dne 1. rujna 1906.

DR. RUDOLF HORVAT.