Načertanije

Izvor: Wikizvor
Skoči na: orijentacija, traži

Riječ načertanije je srpski arhaizam u značenju nacrt, plan. Prijevod se trudi zadržati što veću izvornost.

Načertanije[uredi]

Program vanjske i nacionalne politike Srbije na koncu 1844. godine

Srbija se mora i tom pogledu svrstati u red ostalih europskih država, tako da stvori jedan plan za svoju budućnost, ili takoreći sebi jednu domaću politiku po čijim glavnim načelima treba sve svoje poslove u budućnosti obavljati.

Uzdizanje i nemir Slavena je već počeo i, zaista nikada ne će prestati. Srbija mora ovo uzdizanje, kao i ulogu ili zadatak koji će ona u njemu imati, vrlo dobro upoznati.

Srbija mora dobro procijeniti što je ona sada, u kakvom se položaju nalazi i kakvi je narodi okružuju? Tu se ona mora uvjeriti da je malena i da u sadašnjem stanju ne smije ostati, i da joj je zadatak svoju budućnost postići u savezu sa susjednim narodima.

Iz ovog spoznanja proistječe crta i temelj srpske politike: da se ona ne ograničava na sadašnje njene granice i da sebi pridruži sve srpske narode koji ju okružuju.

Ako Srbija ne bude snažno slijedila ovu politiku ili, što je još gore, odbaci je i ne načini dobro razrađen plan za ovaj zadatak, ona će od inozemnih bura biti poput malog broda bacana tamo-vamo i na kraju se na kakvoj hridini sva razbiti.

Politika Srbije[uredi]

Tursko Carstvo će sigurno propasti, i to propadanje može se zbiti samo na dva načina:

1. ili će to carstvo biti razdijeljeno; ili

2. bit će ono preuređeno od svojih kršćansikh žitelja.

Napomene o razdiobi Carstva[uredi]

O slučaju ovom ne ćemo opširno govoriti, no samo primijetiti moramo da bi pri tome Rusija i Austrija morale igrati glavne uloge, jer su one susjedne sile i graniče s Turskim Carstvom.

Ove dvije sile lako bi se mogle dogovoriti i složiti, koje će zemlje i predjeli kojoj pripasti. Austrija može težiti samo za zapadnim, a Rusija za osvojenjem samo istočnih zemalja. I po tome, mogućno je da bi povučena crta Vidin-Thessaloníki (Solun), mogla ovo pitanje na zadovoljstvo obadviju strana riješiti. Tako bi, u slučaju razdiobe, svi Srbi potpali samo pod Austriju. Austrija i Rusija znaju vrlo dobro da Tursko Carstvo kao takvo, nema dulje budućnosti. Obje države iskoristit će ovu priliku da se što više prošire. Obje rade na tome svakojako, da preduprijede i spriječe da se na mjestu turskog stvori kakvo kršćansko carstvo, jer bi onda Rusija izgubila mogućnost i nadu, da će Carigrad uzeti i zadržati, a to je njen najmiliji plan od Petra Velikoga; a za Austriju nastala bi se grozna opasnost da svoje južne Slavene izgubi.

Austrija mora u svakom slučaju biti neprijatelj srpske državi. Dogovor i sloga s Austrijom jeste za Srbiju politička nemogućnost; jer bi ona sama sebi time stavila omču oko vrata.. Samo Austrija i Rusija mogu dovesti do propasti i razdiobe Turskog Carstva. One na tome rade. Rusija se ovome već mnogo godina priprema se i aktivno radi. Sad već i Austrija ne može drukčije, već i ona mora gledati sebe kao što je i pri razdiobi Poljske činila. Prirodno je da se sve ostale sile pod vodstvom Francuske i Engleske ovom širenju Rusije i Austrije protive. One će, može biti, smatrati za najbolje sredstvo, kojim bi se ova razdioba preduprijediti mogla, da se Tursko Carstvo u jednu novu neovisnu kršćansku državu preuredi, jer ovako bi se prazno mjesto poslije propasti Turske ispunilo i tako bi se mogla europska ravnoteža u cijelosti zadržati. Osim toga druge nema.

Srpska država, koja je već sretno započela ali koja se mora proširiti i ojačati, ima svoju osnovu i temelj čvrsti u Srpskom Carstvu XIII. i XIV. Stoljeća, i u bogatoj i slavnoj srpskoj povijesti. Iz povijesti ove zna se da su srpski carevi počeli bili grčko carstvo (Bizant) mah nadjačavati i skoro mu konac učinili te bi tako na mjesto propalog Istočnorimskoga Carstva srpsko-slavensko carstvo postavili i ovo (Bizant) naknadili. Car Dušan Silni primio je već bio grb carstva grčkog. Dolazak Turaka prekinuo je ovu promjenu i spriječio je ovaj posao za dulje vrijeme. Ali sada, budući je sila turska slomljena i uništena tako reći, treba početi isti onaj duh djelovati, prava svoja opet tražiti, i prekinuti posao opet nastaviti.

Ovaj temelj i ove osnove građevine Srpskoga Carstva valja dakle sad od naslaga stoljeća očistiti čistiti i osloboditi, te obznaniti, i tako na ovako čvrstoj i postojanoj osnovi novu gradnju opet poduzeti i nastaviti. Jer će ova priprema u očima sviju naroda, a i samih vlada;, neiskazanu važnost i visoku vrijednost zadobiti; jer ćemo onda mi Srbi pred svijet izići kao pravi nasljednici velikih naših otaca koji ništa novo ne čine no svoju djedovinu obnavljaju. Dakle, naša sadašnjost neće biti bez saveza s prošlošću, nego će ove tvoriti jednu međuovisnu i usklađenu cjelinu, i zato srpstvo, njegova narodnost i njegova državnost stoje pod zaštitom svetoga prava povijesnoga. Našim težnjama ne može se prebaciti, da su one nešto novo, neosnovane, da su one revolucija i prevrat, nego svatko mora priznati da su one politički potrebne, da postoje od davnina i da korijen svoj u ranijem državotvornom i narodnom životu Srba imaju, iz kojega korijen samo nove grane tjeraju i novi procvat kreće.

Ako se novo preporod Srpskoga Carstva s ove strane razmatra, onda će i ostali južni Slaveni ideju ovu vrlo lako razumjeti, a i s radošću primiti, jer valjda ni u jednoj europskoj zemlji ne živi tako spomen povijesne prošlosti kod naroda, kao kod Slavena turskih, kod kojih je živo i vjerno spominjanje sviju skoro slavnih muževa i događaja povjesnice njihove još i danas. I zato se može sa sigurnošću računati da će posao ovaj u narodu dragovoljno primljen biti i nisu potrebna višedesetljetna djelovanja (propaganda) u narodu da bi on korist ovoga (samostalnosti) razumjeti mogao.

Srbi su se među svima Slavenima u Turskoj prvi vlastitim sredstvima i snagom za svoju slobodu borili; iz toga slijedi da oni imaju prvi i puno pravo k tome da ovaj posao i dalje upravljaju. Već sada na mnogim mjestima i u nekim vladama predviđaju i slute: da Srbima velika budućnost predstoji i to je ono što je pozornost cijele Europe na Srbiju privuklo. Kad mi ne bi dalje mislili nego samo na kneževinu kao što je sada, i kad ne bi u ovoj kneževini klica budućega Srpskoga Carstva ležala, onda ne bi se svijet više i dulje Srbijom zanimao nego što je s Moldovom i Vlaškom Kneževinom, u kojima nema samostalnoga načela života i koji se dakle samo kao privjesci Rusije smatraju.

Nova srpska država na jugu pružala bi Europi sva jamstva da će ona biti valjana i snažna država i koja će se moći između Austrije i Rusije održati. Geografski (zemljopisni) položaj zemlje, površina, bogatstva prirodna i borbeni duh žitelja, zatim uzvišeni i vatreni osjećaj za narodnost, jednako porijeklo, jedan jezik - sve to pokazuje na njenu stabilnost i veliku budućnost.

O sredstvima kojima bi se srpski cilj mogao postići[uredi]

Kad se sa opredijeljenošću zna što se hoće i kad se stalno i čvrsto djeluje, onda će se potrebna sredstva za postizanje navedenoga cilja kod jedne sposobne (umješne) državne vlasti i lako i brzo naći, jer narod je srpski tako dobar, da se s njim sve, no samo razumnošću postići može.

Uvodna sredstva[uredi]

Da bi se opredijeliti moglo što se učiniti može i kako se u poslu postupiti ima, mora vlast uvijek znati u kakvom se položaju nalaze narodi raznih pokrajina koje Srbiju okružuju. Ovo je glavni uvjet za odabir pravoga sredstva. Za ovaj cilj treba prije svega oštroumne (pronicljive), bez predrasuda i vlasti odane ljude kao ispitatelje stanja ovih naroda i zemalja. Oni bi morali poslije svoga povratka pismeno izvješće s vjernim prikazom stanja vlastima dati. Poglavito se treba izvijestiti o Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i sjeveru Albanije. U isto vrijeme nužno je točno poznavati i stanje Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, a razumije se da u ovo spadaju i narodi Srijema, Banata i Bačke.

Ovim agentima nužno je dati upute kojim će načinom ove zemlje obići i proputovati. Između ostaloga, treba im naznačiti koja mjesta i koje osobe treba poglavito upoznati i da izvidjeti. Uz materijalne upute treba im dati i jednu opću, glavnu uputu, u kojoj će biti sljedeće točke koje će ti ispitatelji (agenti) morati ispitati:

Najprije da naznačimo naše odnose spram Bugarske[uredi]

Razmatranje o politici Srbije spram Bosne, Hercegovine, Crne Gore i Sjeverne Albanije[uredi]

Srijem, Bačka i Banat[uredi]

O savezu s češkim Slavenima[uredi]