Prijeđi na sadržaj

Mudri dječak

Izvor: Wikizvor
Mudri dječak
autor: nepoznat


Nekoć bili sin i otac. Njih bi dvojica uvijek išla na oranje. Jednoga dana oru oni, al im se najednoć oko deset sati pokvari plug. Sada otac uzme lemeš i crtalo pa ih odnese na popravak, a sina ostavi kod volova, neka pazi da ne idu u kvar. Otac ode, a sin, kako je bio umoran od posla, legne spavati. Domala povrati se otac, pa kad vidi, gdje mu sin spava, otpaše remen, pa udri po njem kao po volu. Sin se brže probudi, a otac ga zapita:

- A gdje su ti volovi?

Sin odgovori:

- Ne znam ja ništa za njih, jer sam spavao, nego sam nešto lijepo sanjao, ali ti ne ću da kažem.

A otac opet njega remenom udri, ne radi volova, nego radi njegova sna, što mu ga ne će da kaže.

Slučilo se baš tako, da je kralj onuda sa svojom vojskom prolazio. On odmah pošalje jednoga vojnika, neka pita toga seljaka zašto tuče svoje dijete.

- Tučem ga i zato, što mi je volove pustio u kvar, a i zato, što je san snio pa mi ga taji.

Kralj dade toga čovjeka pitati, da li bi mu htio dati svoga sina. On privoli. Kralj odvede njega u svoj dvor. Ubrzo mu omili, a kralj ga je ljubio kao rođeno dijete. Imao je također i kćer, pa su se njih dvoje pazili i ljubili kao brat i sestra. No kad oni ponarastu, počnu zli ljudi o njima svašta zla kralju kazivati. Kralj, kad je čuo to, dade zazidati kulu, pa onda njega zaziđu u nju. Njegova posestrima, a kraljeva kći, moli svoga oca, da joj ne da zazidati braca, ali sve zabadava. Kad je vidjela, da ne može namoliti oca, otiđe k zidarima pa ih zamoli, neka joj na kuli ostave jedan prozorčić, kolik glava, »da se možemo ja i brat razgovarati«. Zidari je poslušaju. Kad je kula gotova bila, išla bi ona uvijek do kule, pa ponesi kradimice bratu jela, razgovaraj se s njim te plačući radi njegove nesreće.

U to vrijeme pošalje turski car ovomu kralju jedan štap i piše mu: »Ako mi pogodiš, na kojem je kraju ovaj štap teži, bit ću ti prijatelj, akoli ne, a glava s tebe.«

Kralj kuša na sve ruke, ali zaludu. Ode kći do kule pa kaže bratu tako i tako. Brat joj se smili, ne radi kralja, nego radi nje, pa kaže:

- Ništa laglje nego to. Kaži ocu, neka napuni posudu vodom pa neka turi štap u vodu, pa će vidjeti, na kojem je kraju teži.

Ona ode opet natrag, ali nije onaj dan ništa govorila, nego zorom drugoga dana kaže ocu, da je sanjala, kako će pronaći težinu štapa. I učine, kako je tobože sanjala. Zatim zabilježe teži kraj i pošalju ga sultanu. Za nekoliko nedjelja pošalje mu sultan tri sasvim jednaka konja pa mu poruči, ako ne pogodi koji je najstariji, koji li srednji, a koji najmlađi, da ne će dobro proći. Kralj se zabrine:

- Prvo je još kako tako, - kaza on - ali gdje ću ja konje sasvim jednake raspoznavati, koji je stariji ili mlađi. Toga ja nikako znati ne mogu.

Ali kći njegova opet ode do kule, pa ispripovjedi sve svomu pobratimu. A on odgovori:

- Ništa laglje nego to! Uzmite kukuruza, zobi i pšenice pa metnite pred konje. Najstariji će jesti pšenicu, srednji zob, a najmlađi kukuruz.

Ona ode pa ne kaže nikomu ništa onaj dan, već ujutro rano kaže svomu ocu, da je tako i tako sanjala. Otac, kralj, zbilja tako uradi, kako mu je kćer kazala, a zatim zabilježivši konje pošalje ih k sultanu.

Za kratko vrijeme eto ti opet sultanova glasnika, gdje nosi poruku: »Sve si pogodio, ali ako mi ovoga ne pogodiš, što ti sada poručujem, raspast će ti se kraljevstvo, jer ću te pogubiti. Ti moraš, kad ja budem kod stola sjedio i čašu vina pio, probiti prozor i istepsti mi čašu iz ruku jednom palicom.«

To kralja natjera u strah.

- Šta ćemo, - kaže kralj, - kćeri, načiniti. Sad propadosmo, jer toga ne možemo učiniti.

Kći ode opet do kule pa zapita za savjet svoga brata. On odgovori:

- Kaži ocu, da ti se prisnilo, da toga ne može nitko učiniti nego ja.

Ona tako i uradi. Kralj dade odmah razoriti kulu. Zatim dovedu pred kralja njegova posinka. Kralj mu odmah progovori:

- Oprosti, sinko, što sam te toliko mučio gladom i žeđom.

Nato sin:

- Mili oče, ja ti sve praštam, samo mi budi otac kao i prije, a ja ću ti biti sin, poslušan kao i prije.

Sada mu kralj pripovjedi sve. A on mu odgovori:

- Daj mi na put nekoliko vojnika, jednu zurmu i palicu.

Kad su došli do careva dvora, razbije on zurmom prozor, a štapom mu čašu iz ruku. Sultan otpiše::

- To nije moguće, da si se ti sam tome dovijao. Ti moraš imati tumača.

Sultan zadrži svoje goste nekoliko dana u svom dvoru. Ovaj sebi pak kraljev sin izabere trojicu svojih pratilaca pa im dade svjema jednako odijelo kao i sebi napraviti. Sultan ih po njegovoj želji smjesti u jednoj sobi; no probije jedan pećnjak pa zapovjedi kuharici pod živu glavu da sluša što će se oni razgovarati. Oni se unutra vesele, piju, jedu i razgovaraju se. Tada zapita jedan kraljeva sina:

- Zašto i kako je ovaj kruh tako tečan, ja još nijesam ovakova nikad jeo.

- To je zato, - odgovori kraljević - jer sultan ima kršćanku kuharicu, koja, kad kruh mijesi, uvijek ima nekakvih biljki, što ih unutra meće.

Sultan je zapovjedio svojoj sluškinji, neka onomu, komu budu prvomu čizme izuvali, proreže straga kaput. Kad su ovi išli spavati, svuku najprije kraljeviću čizme. Sluškinja je dobro vidjela kroz pećnjak, kamo je on svoje odijelo objesio, pa dođe po noći te mu proreže kaput. Kad se oni ujutro probude, opazi kraljević, da mu je kaput prorezan. On odmah ostaloj trojici također proreže na istom mjestu. Malo kasnije zovne ih sultan k sebi pa zapita:

- Tko je ono sinoć razlagao, zasto je kruh tako tečan?

A oni odgovore po kraljevićevu naputku:

- Mi ne znamo ništa od toga.

- Eh, kad vi ne znate, znam ja, - kaže kralj. - Onaj je razlagao, kojemu je kaput na leđima prorezan.

Svi se okrenu, al kad tamo, svi kaputi na istom mjestu prorezani. Sada kralj spozna njihovu vještinu, nadari ih i otpusti.

Po što kupio, po to i prodao. Ako onaj laže, koji je to pripovijedao, i ja mu pomažem.