Mudre izreke (Šarić)/Glava 19.

Izvor: Wikizvor
Mudre izreke (Šarić)


1 Siromah, koji hodi u nedužnosti svojoj, bolji je nego jedan, koji govori naopako i ludo.

2 Nedostatak u znanju oda zla je, a tko je prebrz, posrne sigurno.

3 Vlastita ludost razara osnove čovjeku, a ipak se srce njegovo gnjevi na Gospoda.

4 Bogatstvo pribavlja uvijek više prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov.

5 Lažan svjedok ne izlazi bez kazne; tko govori laž, ne izmakne sudu.

6 Mnogi traže milost odličnika, i svaki je odan čovjeku darežljivu.

7 Na siromaha mrze sva braća njegova; koliko se više udaljuju od njega prijatelji njegovi! Hlepi za riječima, što ne znače ništa.

8 Tko pribavi razboritost, ljubi život svoj; tko sačuva razum, nalazi sreću.

9 Lažan svjedok ne izlazi bez kazne; tko govori laž, propada.

10 Dobro življenje ne pristaje luđaku; još manje slugi, da vlada knezovima.

11 Strpljivim čini čovjeka razboritost; čast mu je mimoići krivnje.

12 Srdžba je kraljeva kao rika lava; a milost je njegova kao rosa na bilje.

13 Lud je sin nesreća ocu svojemu; svađe su žene kao neprestano prokišnjavanje.

14 Kuća i imanje baštine se od djedova, a od Gospoda dolazi razumna žena.

15 Lijenost upada u dubok san, i čovjek nemarljv mora gladovati.

16 Tko drži zapovijedi, čuva život svoj; tko ne pazi na putove svoje, ide u propast.

17 Tko se smiluje siromahu, pozaima Gospodu, i platit će mu za dobročinstvo njegovo.

18 Pokaraj sina svojega, jer još ima nade; ali neka ti ne padne na um, da ga usmrtiš.

19 Tko je jedljiv, taj mora to okajati; jer ako ga štediš, učiniš samo još gore.

20 Poslušaj savjet i primi ukor, da poslije budeš mudar!

21 U srcu čovjeka mnogo ima osnova, ali će samo uspjeti odluka Božja.

22 Čovjek je radostan, kad čini dobro; a bolje je siromašan biti nego prijevaran.

23 Strah Gospodnji vodi k životu; u koga je on, toga ne posjećuje nesreća.

24 Je li lijenčina umočio ruku svoju u zdjelu, ne prinosi je više k ustima svojim.

25 Udari li se podsmjevač, ludi će se opametiti; ukori li se razuman, on prima razboritost.

26 Tko zlostavlja oca, mater goni, taj je sin, koji nadi ružno i sramotno.

27 Nemoj, sine moj, slušati nauke, koja odvodi od riječi razumnih!

28 Nevaljao svjedok podsmijeva se pravdi, i usta bezbožnika proždiru zlodjela.

29 Za podsmjevače gotovi su kazneni sudovi, i udarci za leda luđakova.


Mudre izreke (Šarić)