Mrnarica

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Logotip Wikipedije
Članak Mrnarica potražite u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.


Mrnarica
autor: Antun Sasin



Na prozoru svome stoje
Poglavica od Misine
Reće slugam: "Sluge moje,
Kažujte mi do istine,
Koje su ono toli mila
Velje plavi kako gora
Bijela jedra priklopila
Po pučini sinja mora?
Ter se diče i gizdaju,
Ter se svijetli sinje more,
Gdi korablje zlatne sjaju
Kako sunce povrh gore.
I vidjet je svako jedro
Po pučini gdi se bani,
Kako kad je nebo vedro
Ter Danica dzorom rani,
Ali paun zlata krila
Kada prospe i raširi,
Ali vlase gorska vila,
Tančac vodeć prid satiri.
Zato svi mi rec’te sada,
Tako da ste vazda zdravi,
Tko njeguje, tko li vlada
Toli krasne ove plavi.
Jeda Turke ali More
Ona jidra zlamenuju,
Da porobe naše dvore
Pokraj mora i pljenjuju.


Odgovor poglavice od Misine

Ne brini se, ne staraj se,
Naš čestiti gospodine,
Er ti ćemo dobre glase
Kazovati do istine.
Ni moreška ni turačka
Ono nijesu jedra bijela,
Neg su drijeva dubrovačka
Hrla i brza kako strijela.
Trgovci su sve bogati,
Ne gredu nas porobiti,
Negli s nami trgovati
I tebi se pokloniti.
A plavi su toli mile,
Po pučini ke se brode,
Kako utve zlatokrile
Po jedzeru bistre vode.
Mrnari su kako lavi,
Hrabreni su i zamjerni,
Plasi, hrli i gizdavi,
I krstjani pravovjerni.
Meju sobom se zovu bratja,
Ter je ljubav tojli mila
Kako da je jedna majka
Sve rodila i gojila.
Španjulim se bratski druže
, A Dubrovnik svi do glave
Sa svijem srcem vjerno služe
I daju mu vječne slave.
Kapetan je sveti Vlasi,
Mrnaricu ki tu vlada,
Po svem svijetu ka se glasi
Od istoka do zapada.
Tuj su pčele, tuj su ose,
Tuj su zmaji, tuj su vuci,
Koji zlatnu krunu nose
Kad se morem biju s Turci.
Kako s Mori, kako s Turci
Gdje se sretu i stastaju,
Zazret neće nijednoj ruci
Bijela jedra da kaljaju.
Ter se more zakrvavi
Rvući se tako s Turci,
Kako kada u dubravi
Zvjerenje se kolje s vuci
, Gdje se kolju, gdje se biju,
Sijekući se i rvući,
A jednaga svi vapiju
Jednijem glasom klikujući:
"Udri, brate, sijeci, brate,
udri svak tko može bolje,
neka turci glavom plate
naše tuge i nevolje.
Bolje nam je smrt obrati
Da se truda slobodimo,
Neg se Turcim robi zvati,
Okovani da vozimo."
A fortune kadli kure,
Gdi se more plamom stvori,
Počam s krme ter do bure,
Pod skorupom drijevo nori,
Pak se diči, pak se vija,
Kad uzjaše vrhu vala,
Kako soko kada zbija
U visini jato ždrala.
A mrnari nijesu lotri,
Kako jeljen nego skaču,
Okupani i svi mokri
Gdi po toldi vali plaču;
A djetići gologlavi
Kom začuju naukijera,
Navrat skaču po svoj plavi
Kako da ih zla čes tjera.
A kad sunce u zapad spravi,
Ali zorom na Dijanu
Na koljenijeh gologlavi
Pjesan poju mnogo slavnu;
I u pjesni ku skladaju
Boga slave, Boga hvale,
Gospodara salutaju
I mrnare sve ostale.
To je sama mrnarica
Ka se pravo može rijeti
Da je gospoja i kraljica
Svijeh mrnara na sem svijeti.
I čestit se svak nahodi,
I čas mu je privelika
Vjeran život tko provodi
Pod bandijerom Dubrovnika.