Molitva progonjene zajednice
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Molitva progonjene zajednice |
23 Kad bijahu oslobođeni, Petar i Ivan pridružiše se svojim drugovima i ispričaše sve što im *veliki svećenici i starješine bijahu rekli. 24 Saslušaše ih; potom, jednodušno, obratiše se Bogu ovim riječima: » Gospodaru, ti si taj koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što se tu nalazi, 25 ti koji si stavio po Duhu Svetom ove riječi u usta :našem ocu Davidu, svom sluzi:
- Zašto dakle to brundanje naroda
- i ta uzaludna poduzeća
- pučanstava?
- 26 Kraljevi zemaljski su se složili
- i poglavari su se sakupili
- da budu kao jedan protiv
- Gospodina
- i protiv njegovog *Pomazanika.
- 27 Da, oni su se uistinu sastali u ovom gradu, *Herod i Poncije Pilat, s narodima i pučanstvima Izraelovim, protiv Isusa, tvog *svetog sluge, kojeg ti bijaše pomazao. 28 Oni tako bijahu ostvarili sve nacrte koje tvoja tvoja ruka i tvoja volja bijahu uspostavile. 29 A sada, Gospodine, budi pozoran spram njihovih prijetnji i dodijeli slugama svojim da izgovaraju Riječ tvoju u jednoj punoj odvažnosti. 30 Ispruži dkla ruku da se ostvare ozdravljenja, *znakovi i čuda po *imenu Isusovom, tvog svetog sluge. « 31 Na kriju njihove molitve, mjesto gdje se oni nalaziše bi potreseno; oni svi bijahu ispunjeni Svetim Duhom i s pouzdanjem izgovarahu riječ Božju.
