Molitva Jeremijina za vrijeme jedne suše

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Molitva Jeremijina za vrijeme jedne suše

14 1 Gdje se riječ GOSPODOVA upućuje Jeremiji povodom suše2

2 Juda je u žalosti,

njegova trgovišta propadaju,

ona su turobna, porušena

i uzdiže se zapomaganje iz

Jeruzalema.

3 Plemeniti šalju sitni

puk na tlaku po vodu:

kad stignu k lokvama, ne nalaze

više vode;

vraćaju se, posuđa praznog,

smeteni, zabezeknuti, zaprepašteni;

4 Zbog zemlje raspucane

usljed nedostatka kiše,

seljaci su smeteni,

zaprepašteni;

5 a, u prirodi, košuta se

porađa i odlazi,

jer nema više zelenila,

6 Divlji magarci zaustavljaju se

po grebenima,

njuše zrak kao

šakali;

njihove se oči iscrpljuju u

potrazi za jednom barem travkom,

koje nema više.

7 Ako li naši grijesi svjedoče

protiv nas,

uradi, GOSPODE, za čast

*imena svog.

Da, mi ne prekidamo nijekati

tebe,

spram tebe, mi smo grješni.

8 Nado Izraelova,

ti, koji spašavaš u vrijeme zebnje,

zašto se ponašaš kao

stranac u zemlji,

kao jedan putnik koji se

svraća s puta

za provesti noć.

9 Zašto se ponašaš kao

pokoleban čovjek,

kao jedan junak koji više

ne može spašavati?

Ipak, GOSPODE, ti si u

sred nas,

tvoje je ime bilo proglašeno

nad nama:

ne napuštaj nas!