Minerva A3

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search
Ahar — Amoroso Leksikon Minerva
Amortizacija — Andrejev Leonid N.

Amortizacija (po franc.) 1) otplata zajma, postepeno otplaćivanje duga; 2) sudbeno proglašenje izgublj. mjenice, čeka itd. ništetnim.

Amortizaciona kvota otplatna kvota.

A. postupak sudb. p. za poništenje izgublj. isprava (mjenice, čeka itd.).

A. zajam otplaćuje se u ↑ anuitetima po odred, planu (otplatne tabele).

Amos najstar. jevrejski prorok.

Ampelopsis (Parthenocissus) biljke, krasnice penjačice iz porod. loza. P. quinquefolia i P. Veithii mn. se gaje.

Amper (po ↑ Ampere-u) jedinica za jakost elektr. struje; struja je jaka 1 a., ako u 1 sek. izluči iz otopine srebrovog nitrata 1,118 mg srebra.

Ampère André Marie (1775-1835) franc. matematik i fizik, otkrio temeljni zakon elektrodinamike, po kome se 2 vodiča privlače ili odbijaju prema tome, da li kroz njih teku struje istoga ili protivnog smjera; A. teorija magnetizma.

Ampermetar ↑ Elektr. aparati za mjerenje.

Amperovo pravilo određuje, kako će se zakrenuti magnet, igla, koja se nalazi u blizini vodiča, kojim teče elektr. struja ovako: ako pomislimo, da u smjeru struje pliva plivač okrenut licem prema magn. igli, sjev. pol te igle okrenut će se tom plivaču na lijevo. ↑ Pravilo desne ruke.

Ampersat (skrać. Ah) elektrotehnička jedinica za množinu elektricitete, t. j. množina, koja proteče kroz prerez vodiča u 1 satu, ako njime teče struja jaka 1 amper; a. — 3600 ampersekundi. (↑ Elektr. jedinice).

Ampersekunda (kulon, Coulomb) jedinica za množinu elektricitete t. j. množina, koja proteče kroz prerez vodiča u 1 sek., ako njime teče struja jaka 1 amper. (↑ Elektr. jedinice).

Amphissa grad u Fokiđi na brdu Liakuri (Parnasu) nedaleko Delphi-a, 5000 st., središte grčke produkcije maslin. ulja; luka na Jonskom Moru Itea.

Amplituda (po lat.) zamah, najveća udaljenost od položaja ravnoteže kod titranja, na pr. kod njihala.

Ampulla (lat.) vrsta obješene svjetiljke; trbušasta posuda.

Amputacija (po lat.) otcjepljenje; u medic.: operativ. otstranjenje obolj. dijela tijela; spontana a.: prirođena mana.

Amritsar brit. gr. u sjev. zap. Indiji, 265 000 st.

Amruš Milan (1848-1919) hrv. politik. Kao vojn. liječnik stekao mn. zasluga u Sarajevu organizacijom bolnica, a onda kao načelnik grada Zagreba 1890-92 i 1904-10; 1910 bio pretstojnik odjela za bogoštovlje i nastavu kod hrv. zem. vlade bana Nikole Tomašića. Imetak ostavio u dobrotvorne svrhe, u prvom redu u korist zgb. sirotinje.

Amsterdam: Pogled na crkvu sv. Nikole sa jednog od mnogobrojnih kanala

Amsterdam glav. grad Holandije, 772 364 st., jedno od najvećih trg. i pomor. mjesta Evr. Stovarište robe iz holand. kolonija, brusionice dijamanata, trgovina drvom, mlinovi za rižu; univerz.

Amu Darja rijeka u sovj. sred. Aziji, utječe u Aralsko Jezero, 2860 km.

Amulet (arap. hamale ili lat. amolimentum) ↑ Amajlija.

Amund-Ringnes-Zemlja polarni kraj. 78-790 sjev. šir., 96-990 zap. duž.

Roald Amundsen

Amundsen Roald (1872-1928) norv. polarni istraživač; 1903-1905 prvi plovio kroz Sjeverozap. prolaz; 1911 prvi dospio na južni pol; poginuo kod pokušaja da spase Nobile-ovu ekspediciju na sjev. pol.

Amur rijeka na dalekom ist. sovjet, republike; 4478 km, gor. tok je međa prema Kitaju; amurska željeznica je ruska.

Amuzičan (od grčkog musa = naobrazba) bez naobrazbe, surov.

Amvon (grč. ambon od anabainein = uzlaziti) u ist. pravosl. crkvi uzvišeno, okruglo mjesto na ↑ soleji, odakle đakoni govore ↑ jektenije, a prezviteri drže propovijedi.

Ana a) engl. kraljice: 1) A. Boleyn (1503-36) druga žena Henrika VIII., majka kr. Elizabete, pogubljena pod optužbom brakolomstva. 2) A. od Cleve-a (1515-1557) četvrta žena Henrika VIII. 3) A. Stuart, kći Jakoba II. (1665-1714), naslijedila 1702 Vilima III., ujedinila 1707 Engl. i škotsku u Vel. Britaniju, vodila Rat za špansko nasljedstvo; b) rus. vladarice: 1) A. Komnena (1083-1143) kći Aleksija I., napisala „Alexias”, životopis svog oca. 2) A. Ivanovna (1693-1740) nećakinja Petra Velikog, vladala od 1730.

Anabaptisti (grč. anabaptizein = ponovo krstiti) vjer. sekta nastala u počet. reformacije, traži ponovo krštenje odraslih, smatra obvezatnim privat. objave, komunizam dobara i žena. Fanatički revolucioneri i teroristi. Začetnici: ↑ Zwickauski proroci: Toma Münzer i Karlstadt; kratkotrajna strahovlada utopističkog kraljevstva u Münsteru 1534/35. ↑ Ivan Leidenski.

Anabaza (grč.) Ksenofontova povijest o povratku 10 000 Grka iz Persije o. 400 pr. Kr.

Anabioza (po grč.) sposobnost mn. niž. životinja i njihovih zametaka (klica), da mogu u stanju privid. smrti pretrajati tešku studen ili sušu, a da se kod povoljnih život, uvjeta probude na nov život (anabiotski organizmi).

Anaconda grad u USA, 12 000 st., najveće talionice bakra na svijetu.

Anaerobionti (po grč.) organizmi, koji za život ne trebaju kisika; za neke pače kisik otrov (kvasne gljivice, raz. bakterije). Protiv.: ↑ aerobionti.

Anafilaksija (po grč.) preosjetljivost organizma prema injekcijom ubrizganim bjelančevinama.

Anafora (grč.) 1) uznošenje Bogu na žrtvu; danas je to u ist. pravosl. crkvi dijeljenje neosvećenoga hljeba vjernicima posl. liturgije. Sjeća nas na večere ljubavi (↑ agape); 2) ponavljanje istih riječi na početku stihova.

Anagram (po grč.) izvrtanje slova jedne riječi, da bi se dobila druga (na pr.: rob. . . bor).

Anahoreti (grč. anachoretai = povučeni) pustinjaci, koji žive u potpunoj samoći.

Anahronizam (po grč.) zabuna u historij. godinama; zastarjelost, nesavremenost.

Anakolut (po grč.) nepravilni rečenični sklop, gdje svršetak ne odgovara početku, na pr.: U našega milostiva kuma na ruci mu zlatan golub guče.

Anakonda (Eunectes murinus) vrsta zmije iz porod. udava (Boidae); 8-9 m; Juž. Amerika.

Anakreont (6. vij. pr. Kr.) grč. lirik, živio na dvoru Polikratovu na Samosu; pjevao o ljubavi i vinu.

Anakreontea po uzoru Anakreontovih spjevane grč. pjesme u rim. doba.

Anakreontici tobože sljedbenici Anakreontovi, uistinu oponošatelji anakreontea.

Anaksagora (500-428 pr. Kr.) grč. filozof (svijet se sastoji iz bezgran. mnoštva sitnih dijelova) pluralist, kvalitativni atomist (duh ili um, nûs, je osnov svijeta).

Anaksimander (izm. 610-547 pr. Kr.) grč. filozof, hilozoist, izvodi postanak svega iz jednog neizmjernog elementa, koji se iskustvom ne može spoznati; prvi evolucionist.

Anaksimen (o. 588-24 pr. Kr.) grč. filozof, hilozoist, tumači postanak svega iz uzduha.

Anakt (grč. anax) gospodar, vladalac.

Analeptična sredstva (od grč. analepsis = oporavljanje) za oživljavanje, suzbijanje slabosti, naroč. srčane (konjak, eter, crna kava).

Analfabet (po grč.) onaj, koji ne zna ni čitati ni pisati; poluanalfabet, koji znade samo čitati.

Anali (od lat. annus = godina) opis hist. događaja po godinama (Tacitovi Anali).

Kartezijev pravokutni koordinatni sistem

Analitička geometrija grana geometrije, koja se služi ↑ koordinatnim sustavom i algebrom za rješavanje geometr. problema.

Analiza (grč. analysis) rastavljanje u dijelove, raščlanjivanje; (hem.) postupak za upoznavanje sast. dijelova nekog tijela; (fiz.) ↑ Spektralna a.; (mat.) grane mat. koje se temelje na pojmu granice (↑ limes); (geom.) ispitivanje, kojom bi se konstruktivnom metodom, uz pomoć zadanih podataka, mogla odrediti koja važna tačka traže noga lika i konstruirati koji njegov bitni dio; (muz.) raščlanjivanje formalnih elemenata muz. cijela (formalna) i odnosa tih elemenata prema sadržaju i zamisli djela (estetska). A. polena mikroskopsko istraživanje treseta, da se utvrdi kvalitet i kvantitet p., a prema tome može se zaključivati o svojevremenim okolišnim šumama i o tadanjoj klimi.

Analizator sprava za analizu, na pr. kod polarizacije svijetla: Nicolova prizma. Harmonički a. = sprava za rastavljanje i proučavanje titranja. ↑ Polarizacija svijetla, ↑ Polarizator.

Analogija (od grč. analogos = podudarajući se) prenošenje, primjenjivanje na sličan slučaj; u jeziku: izjednačivanje riječi ili oblika bilo po čemu srodnih, na pr. „počimam” (mj. počinjem) prema „uzimam”; u pravu: primjena pravnog pravila, koje vrijedi za neki učin, na drugi učin, koji njime nije obuhvaćen, ali kod kojega postoje jednake odlučujuće okolnosti. Analogan: sličan, u nečem suglasan.

Analogni organi (botanički, zoološki) organi, koji vrše funkcije iste vrste.

Anam dio francuske Indokine, od 1883 godine pod francuskom zaštitom, 159 890 km2, 6 mil. st.; gl. gr. Hué.

Anamneza (po grč. = sjećanje) podaci o obitelji (familijarna a.), o preboljelim bolestima itd.; važni za raspoznavanje bolesti.

Ananas (rod bilja) bromelijaceja Centr. Amer. Gaji se mn. u tropima; plodovi služe kao cijenjeno voće.

Ananija 1) kršćanin u Jerusalimu, poginuo naglom smrću sa ženom Safirom, što su slagali sv. Petru (Dj. Ap. 5, 1-10); 2) svećenik u Damasku, pokrstio Savla (Dj. Ap. 9, 10-19); 3) sin Nebedejev, vel. sveć. u Jerusalimu 47 posl. Kr., optužio apost. Pavla kod Feliksa (Dj. Ap. 24).

Anapest antik. troslož. ↑ stopa: ˇ ˘ - (2 kratka, 1 dug slog). U moder. metrici: 2 nenaglašena, 1 naglašen slog (x x x'). Grč. anapaista = u anapestima složene podrug. pjesme (grč. anapaizein = rugati, šaliti se).

Anaradhapura ruševine starog gl. gr. Ceylona (13. vij. pr. Kr.).

Anarhija (po grč.) bezvlađe, nered; anarhizam: polit. teorija, kojoj je ideal ljudsko društvo bez stega drž. vlasti; anarhisti: pristaše anarhizma; uopće: prevratnici. (Proudhomme, Bakunjin, Kropotkin).

Anas novac Ist. Indije, l/16 rupije.

Anastasijević 1) Dragutin (*1877) srp. vizantolog, radovi iz vizant. filologije i hist. („Sred. vjek. književnost Jugosl.”, „Godina smrti Nemanjine”, „Srp. arhiv Lavre Atonske” itd.); 2) Miša (1803-1885) trgovao i ortakovao s knezom Milošem, koji ga je imenovao za „dunavskog kapetana” („kapetan Miša”). Svoju palaču poklonio beograd. univerzitetu.

Anastatički (po grč.) koji obnavlja, koji se iznova diže, javlja.

A. tisak postupak za umnažanje starih tisaka: stari t., t. j. onaj, što ga već otprije imamo, obradi se hem. tako, da primi boju i prenosi na kamen ili cinak i iznova tiska.

Anastigmat (po grč.) kombinacija leća, kod koje je uklonjen ↑ astigmatizam; poznatiji a.: dogmar, dagor, protar, tesar i dr.

Anathema sit! (latinizirano grč.) neka je izopćen — proklet! fraza, kojom se zaključuju i sankcioniraju katol. dogm. odluke i osude krivovjerja, i ko im se usprotivi, biva tim izopćen iz crkve.

Anatolija (grč. „Istok”) ↑ Prednja Azija.

Anatomija (od grč. anatome = rezanje) nauka o obliku i građi tijela, osniva se na rastavljanju tijela u pojed. dijelove i čestice. Deskriptivna a.: opisuje dijelove tijela i organe; topografska a.: bavi se međusob. položajem organa i dijelova tijela; poredbena a.: proučava sličnosti i razlike ljud. i životinj. organizama; plastična a.: opisuje vanj. oblik organizama; nauka o razvitku organizama ↑ embriologija. (↑ Tab: čovjek I, II).

Anch'io sono pittore! (tal.) I ja sam slikar! (Correggio?).

Ancien régime prijašnji sustav vladanja; napose u Francuskoj prije Revolucije 1789.

Ancona tal. luka i pomor, tvrđava na sred. Jadranu, 84 437 st.; jaka industr. (pamuk, muz. instrumenti, jedra, ulje).

Ancre rijeka u Franc., pritok Somme; odlučan poraz 8 VIII 1918.

Anczyc Vladislav Ludvik (1823-1875) polj. dramatik. („Seljaci aristokrati“, „Flosari”).

Ančić Ivan (Anicius, Anicio, umro 1865) bos. franjevac, autor djela: „Vrata nebeska” 1678, „Svitlost krstj.” 1679, „Ogledalo misničko” 1681 (u kojima se objašnjava nauk kat. crkve) i „Thesaurus perpetuus”; prema grafici bos. ćirilice udešavao latiničku grafiku svojih izdanja. Priznavao se Hrvatom (Ilirom).

Andaluzija (nazv. po Vandalima) južnošpan. Kraj, dijelom stepa, dijelom vrtovi i maslinici.

Andaluzit mineral, anhidrid alumokrem. kisel., vel. tvrdine i loma svijetla, poludragulj.

Andamani britan. otočje u Indij. Oceanu, 5853 km2, 27 000 st.

Andante (tal. = hodajući) u muz. 1) ne odviše polagani tempo; più a.: nešto brže; 2) polagani (obič. drugi) stavak simfonije, sonate itd., ozbiljnog i plemenitog izražaja. Andantino: neštc življi, kraći stavak bez sadržajnog značenja a.

Andantonia antička naseobina kod današ. sela šćitareva. Iskopavanja u počet. 80-tih godina vodio Bojničić.

Ande ↑ Kordiljere.

H. C. Andersen

Andersen Hans Christian (1805-1875) slavni dan. književ. Pisao priče (bajke), prevedene na sve kulturne jezike, romane („Improvizator”, „Samo guslač”), pjesme; autobiografija: „Priča moga života”.

Andersen-Nexö Martin (r. 1869) danski naturalist, pripovjedač („Bornholmske novele”).

Anderson 1) Lars (1480-1552) kancelar Gustava Vaze, uveo reformaciju u Švedsku, preveo bibliju. 2) Sherwood (*1876) anglo-am. pripovjedač i romanopisac. Glavno djelo roman „Dark Laughter” („Tamni smijeh”). Opisuje amer. seljake samilosno, što sjeća na ruske pisce. Majstor stila i forme. 3) Walter (*1885) prof. komparativ. etnografije u Tartu (Lotiška).

Anderssen Adolf (1818-79) njem. šahovski majstor, prvak u prvom svjetskom turniru 1851 u Londonu.

Andetrium rim. tvrđava, danas Gornji Muć (ned. Splita). Posljednje utočište vođe ilirskih ustaša Batona (9 posl. Kr.).

Andezit eruptivan kamen: rudonosan: bakrene, olovne i srebrne r. (Bor, Trepča).

Andidžan grad u Uzbekistanu (SSSR), 73 000 st.

Andora državica u Pirenejima pod vrhovništvom Franc. i špan. biskupa od Urgela, 452 km2, 5231 (katalon.) st.; ratarstvo i stočarstvo. Gl. gr. A. la Vieja (700 st.).

Andrade Francesco d' (1859-1921) čuv. portug. bariton.

Andrassy 1) Gyula grof (1823-1890) mađ. držav.; buntovnik 1848-9, emigrant, poslije nagodbe 1867 ug. min. pretsjednik, sklopio nagodbu s Hrvatskom 1868, od 1873 austro-ug. min. inostranih poslova, isposlovao 1878 (na Berlinskom kongresu) mandat za okupaciju Bosne i Herceg. 2) Gyula grof, njegov sin (1860-1929), mađ. državnik, više puta ministar; 24 X 1918 austro-ug. min. spoljnih poslova, ponudio Antanti primirje. 3) Ljudevit (*1869) jsl. pravnik, radovi iz rim. prava.

Andreaš Miha (1762-1821) koruš. Slovenac, tkalac, pjesnik svjet. i nabož. pjes.

Andree Richard (1835-1912) njem. etnograf, izdao „Handatlas”.

Andrée Salomon August (1854-97) šved. inž., pošao balonom na sjev. pol i zaglavio.

Andreis 1) (Andrejević) Ivan, Trogiranin, umro 1695 kao hvarski biskup, poklonio Hvaru tijelo sv. Prospera. 2) Pavao (o. 1610-86) potomak stare trogirske romanske porodice. Napisao historiju rodn. grada: „Storia della città di Trau”, štamp. tek 1908 u Splitu u redakciji Marka Perojevića. 3) (Andronicus) Vinko (1441-1522) dominikanac, 1493 biskup otočki, ishodio od pape Leona X. izdašnu pomoć za obranu od Turaka 1515 i 7000 dukata za grad Jajce u Bosni.

Andrejaš manastir sv. Andreje na Treski. Zadužbina Andrejaša, brata Kraljevića Marka, iz 1389. Iznutra trikonhosna, spolja u obliku upisanog krsta. Na drugoj strani Treske manastir sv. Nikole. Crkva izgleda starija od Adrejaša, dok je dozidani prednji dio s kubetom vjerojatno savremen ovom.

Andrejev Leonid N. (1871-1919) ruski novelist i dramatik