Mihej (Šarić)/Glava 4.

¹ Na svršetku dara dogodit će se, da bude utvrđena gora s kućom Gospodnjom navrh gora, uzvišena nad visinama. Tada će se k njoj stjecati narodi.

² Mnogi će narod ići tamo i govoriti: "Dođite, pođimo na goru Gospodnju, u kuću Boga Jakovljeva! Neka nas on nauči svojim putovima! Mi hoćemo hoditi njegovim stazama!" Jer nauka izlazi sa Siona i riječ Gospodnja iz Jerusalema.

³ On sudi među svima narodima, govori pravdu među moćnim narodima do u daljinu. Oni raskivaju mačeve svoje na raonike, koplja svoja na kosijere. Ne diže više narod mača proti narodu. Više se ne uči ratu.

⁴ Svaki stanuje pod svojom vinovom lozom i smokvom, a da ga tko ne plaši, jer to obećaše usta Gospodnja nad vojskama.

⁵ Jer svi narodi hode svaki u ime boga svojega; pa ćemo i mi hoditi u ime Gospoda, Boga svojega, u vijek i dovijeka.

⁶ U ono vrijeme", govori Gospod, skupit ću, što hramlje. Što je razagnano, skupit ću, i iscijelit ću što sam udario.

⁷ Što hramlje, to ću učiniti ostatkom, što je bolesno, jakim narodom. I Gospod će biti kralj nad njima na gori Sionu od sada i dovijeka."

⁸ Ti kulo za stado, ti stražaro kćeri sionske, k tebi će prispjeti, k tebi će doći prijašnja vlast, kraljevstvo kćeri jerusalemske!

⁹ Ali sada - što vičeš tako glasno? - Nema li kralja u tebi! Je li mrtav tvoj savjetnik, da te obuzeše bolovi kao ženu, što rađa?

¹⁰ Savijaj se, jecaj, kćeri sionska, kao žena, što rađa, jer sad moraš van iz grada, na polju stanovati. Dolaziš u Babilon. Ali ćeš se tamo izbaviti. Tamo će te Gospod osloboditi iz ruke neprijatelja tvojih.

¹¹ Sada dakako skupljaju se proti tebi mnogi narodi i govore: "Neka se oskvrni, da se oko naše napase na Sionu!"

¹² Ali oni ne znaju misli Gospodnjih i ne razumiju odluke njegove, da ih unosi kao snoplje na gumno.

¹³ Ustani, vrši, kćeri sionska, jer ću učiniti rog tvoj gvožđem, papke ću tvoje učiniti mjeđu. Satri mnoge narode! Posveti Gospodu blago njihovo, Gospodu čitavoga svijeta dobro njihovo!

← Glava 3.

Mihej (Šarić)

Glava 5. →