Michel Lambert

Izvor: Wikizvor

Biografija:[uredi]

Michel Lambert
Michel Lambert

Michel Lambert,15. lipnja 1947. u Oïcha (Zaïre);iji je otac, inženjer, radio u rudnicima zlata u oblasti velikih jezera, u okolici Kivua. Prema obiteljskoj legendi otac je za roenje sina vijest dobio putem tam-tam brzojava, s udaljenosti od preko pedeset kilometara. Vratili su se u Belgiju 1949 i nastanili se u Liège, po tome migriraju u okolicu Anversa (Antwerpen) gdje Mali Michel započminje obrazovanje u jednoj frankofonoj školi, a 1954., vraćaju se u Liège.

Michel završava srednjoškolsko obrazovanje (govoreći sukladno našem sustavu obrazovanja) "latin-mathématiques",¸po tome diplomira administriranje u poslovanju na "l'Université de Liège".

1972., ženi Françoise Rieks. Počinje suradnju u novinama La Wallonie.

1972-1973., vojna služba.

1973., rođenje, Anne-Catherine, prve kćerke.

1973-1978., Michel Lambert je novak u znanstvenim istraživanjima, po tome asistent na "l'Université de Liège". U isto vrijeme bavi se novinarstvom suraujui u La Wallonie, Trends-Tendances.

1978, dobio drugu kćer, Delphine. Michel Lambert postaje novinar u Télé-Moustique.


Djela[uredi]

DOSSIERS L, N°38, sveska 2. 1981., prvi tekst u Le Monde.

1985., objavljuje novele u francuskim (Nouvelles, Brèves) i belgijskim revijama (La Revue générale).

1987., De très petites fêlures (Vrlo mali cvjetovi), l'Age d'Homme.

1988., Michel Lambert Nagrada od "l'Union des Editeurs de langue français" u Salonu knjige u parizu. Objavljuje d'Une vie d'oiseau (}ivot ptice), Éd. de Fallois/L'Age d'Homme i dobija "le Prix Rossel".

1991., Prix "Renaissance de la Nouvelle", od 2.000 écus.

1992., objavljuje drugi roman, La rue qui monte (Strma ulica), kod l'Age d'Homme.


Bibliografija[uredi]

- De très petites fêlures (Vrlo mali cvjetovi), fantastične bajke, Éd. de l’Âge de l’Homme, Lausanne, 1987.

- Soirées blanches (Bijele noći), novele, Éd. du Rocher,

- Une vie d’oiseau (Život ptice), roman, Éd. de l’Âge de l’Homme, Lausanne, 1988.

- La rue qui monte (Strma ulica), roman, Éd. de l’Âge de l’Homme, Lausanne, 1992.

- Les préférés (Miljenici), novele Éd. Julliard, Paris, 1994.

- Soirées blanches (Bijele noći, Éditions du Rocher, 1998, Tomislav Dretar preveo na hrvatski.Djelo je prevedeno i na rumunjski.

- La troisième marche (Trei stepenik), Éditions du Rocher, 1999, Tomislav Dretar preveo na hrvatski. Djelo je prevedeno i na rumunjski.


- Fin de tournage (Svraetak snimanja), Éditions du Rocher, 2001. Djelo je prevedeno i na rumunjski.