Lovro Brindiški/Svibanj
| travanj | Svakidašnje meditacije: svibanj autor: Lovro Brindiški, prijevod: Slavko Antunović |
lipanj |
|
da Fara, Lorenzo; Battel, Remigio (prir.); Antunović, Slavko (prev.): Svakidašnje meditacije iz spisā sv. Lovre Brindiškoga, Kršćanska sadašnjost i Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića: Zagreb, 2020., str. 195-239. ISBN 978-953-11-1372-4. |
10. svibnja[uredi]
| Marija, slava neba autor: Lovro Brindiški, prijevod: Slavko Antunović |
|
S izvornika preveo o. Enrico da Veroli. |
I znamenje se veliko pokaza na nebu. Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama... (usp. Otk 12, 1-5)
Marija se pokaza na nebu slave, u raju, tako plemenita i slavna da se to ne da pojmiti: okrunjena slavom i čašću; princeza svetaca; Kraljica anđela; kruna svih blaženih; Gospodarica neba; Cesarica svemira; javno i svečano proglašena pravom Božjom zaručnicom i Roditeljicom Isusa Krista, Kralja kraljeva, i njegova Majka po ljudskoj naravi. Kao što je kralj Ahasver, jer je ljubio Esteru više od svih inih žena zbog njezine neizrecive ljupkosti i ljepote, stavio joj na glavu kraljevsku krunu, nazvavši je kraljicom i proglasivši je svojom zaručnicom, tako je Bog, Najveći Kralj kraljeva i Gospodar gospodara (1 Tim 6, 15), učinio s Marijom u raju; tako ju je pokazao i proglasio najslavnijom kraljicom. Zato je zapisano: I znamenje veliko pokaza se na nebu: žena zaodjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.
Kruna je znamen kraljeva i kraljica. U nebu Mariju promatramo okrunjenu čime se naznačuje da je njegova Kraljica. A kako je okrunjena zauvijek da vlada s Bogom i s Kristom u vjekove bez kraja, stoga je njezina kruna na božanski način sastavljena od nepropadljivih zvijezda i vječnih svjetala. O, najuzvišenije li Kraljice neba, o divote, o čuda, o čudesnoga li znamenja? Djevica Marija takva je sveta kraljica da njezino kraljevstvo i vladavina nisu manje od Božjega kraljevstva, od Kristova carstva. Jer kao što je Krist, okrunjen slavom i čašću na nebu, postavljen iznad svih Božjih djela, i sve je pod Njegovim nogama, tako isto i Marija koja pomaže i kraljuje zdesna Kristu, stoji na uzvišenomu i visokomu prijestolju: uzdignutome iznad ljudi; uzdignutome iznad anđela; slično prijestolju Božje slave. Tako dakle, ovom slikom i simbolom takvog i tolikog svjetla, pokazuje se Marijina najveća uzvišenost, doista nadljudska, nadanđeoska, božanska.
11. svibnja[uredi]
| Marija, uzor veličine koju Bog ljubi autor: Lovro Brindiški, prijevod: Slavko Antunović |
|
S izvornika preveo o. Enrico da Veroli. |
I znamenje se veliko pokaza na nebu. Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama... (usp. Otk 12, 1-5)
Bog ne cijeni plemenitost svijeta; On je radije izabrao neplemenite. Jer plemenitost svijeta temelj je i poticatelj oholosti, koju Bog ne ljubi. On najviše drži do plemenitosti, krjeposti i duha; to je prava plemenitost u Božjim očima, jer Bog je duh. Tako je preblaženu Djevicu, najplemenitiju duhom, svijet držao neplemenitom zbog siromaštva; Mariju su nazivali ženom drvodjeljinom. No, Bog, koji proniče duhove, više je volio tu njezinu plemenitost od plemstva svih princeza i kraljica ovoga svijeta. Sam Krist, Jedinorođeni Sin Božji, htio je da ga se drži neplemenitim u svijetu i da ga se naziva drvodjeljinim sinom. Naime, jasno je prezreo svjetovnu plemenitost, do nje nije uopće držao, a najviše je cijenio plemenitost duha.
Tako sve prave sluge Božje, ponizne u srcu, slične Kristu i Mariji, svijet smatra neplemenitima; ali u Božjim su očima najplemenitiji, Božje posinstvo, postadoše braća i subaštinici Kristovi: A onima koji ga primiše podade moć postati djeca Božja..., koji su rođeni ne od krvi.... nego - od Boga (Iv 1, 12-13). Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo (1 Iv 3, 1). Tako smo sada djeca Božja. Kad se očituje, bit ćemo Njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest (1 Iv 3, 3). Plemenitost slugu Božjih ne privlači nikakvu pozornost u očima ljudi; u nebu će, međutim, ona biti očitovana. Marija u očima ljudi nije bila slavna na zemlji; sada je, međutim, slavna u nebu, dapače, najslavnija je u očima anđela: pokaza se na nebu Žena odjevena suncem.
O, blaženi oni koji su odista bili plemeniti duhom, slični i suobličeni Mariji i Kristu! Jer Bog svoje izabranike predodredi da budu suobličeni slici Sina Njegova (Rim 8, 29). Dao Bog, bračo, da kao što po naravi težimo najuzvišenijim stvarima, tako budemo iskreno željni prave plemenitosti i da je znamo pravo cijeniti. Prava se plemenitost sastoji u krjeposti i slobodi od prljavštine poroka i grijeha i robovanja Sotoni.
12. svibnja[uredi]
| Marija, Božja riznica dobrote autor: Lovro Brindiški, prijevod: Slavko Antunović |
|
S izvornika preveo o. Enrico da Veroli. |
I znamenje se veliko pokaza na nebu. Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama... (usp. Otk 12, 1-5)
Zadržimo se dulje, molim vas, u razmatranju ove božanske riznice nebeskih dobara. Mariju nam se pokazuje kao blago svjetla. Znamo da je svjetlosti simbol dobrote: I vidje Bog da je svjetlost dobra (Post 1, 4). Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu (Iz 5, 20). Zato se Boga u teologiji svjetla naziva svjetlošću: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! (1 Iv 1, 5) jer je on najveće dobro, on je vrhovna dobrota, on je najveća dobrota: Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj (Izl 33, 19). Marija se pokazuje kao riznica svjetlosti, jer je ona velika riznica Božjih dobara; velika riznica kreposti i nebeskih darova Duha Svetoga; velika riznica zasluga i duhovnih bogatstava; blago milosti; blago slave; blago samoga Božanstva, dostojno i presveto boravište vječnoga Božanstva. Jer ako Pavao kaže da su svi vjernici sveti Božji hram, koliko je to više Marija? Mi smo hram Boga živoga (2 Kor 6, 16). Hram je Božji svet, a to ste vi (1 Kor 3, 17). Vaša su tijela hram Duha Svetoga (1 Kor 6, 19); ali na osobit način Marija. Marija je pravi Bethel, kuća Božja i vrata nebeska; jer Marija su ljestve kojima je Bog s visina nebesa sišao na zemlju radi spasenja svijeta. O njoj se osobito može ponoviti: Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu (Post 28, 16). Tako je Marija mjesto i riznica Božanstva. Ona je, dakle, riznica božanskih i nebeskih dobara. Zato se ovim prizorom pokazuje da bi za svijet bila manja šteta da bude bez sunca, mjeseca i zvijezda nego bez Marije; da je svijetu mnogo korisnija Marija no sunce, mjesec i zvijezde na nebu. No, ima li tko da ne zna da su sunce, mjesec i zvijezde uvjet svih dobara koja po prirodi nastaju na svijetu? Jer bez pomoći nebeskoga svjetlila gotovo ništa se ne rađa na zemlji i u moru, ništa dobro ne nastaje. Stoga su sunce, mjesec i zvijezde kao riznica dobara koja se rađaju u ovomu nižemu svijetu. Jednako je tako Marija riznica svih Božjih dobara.
13. svibnja[uredi]
| Marija, božanska riznica mudrosti autor: Lovro Brindiški, prijevod: Slavko Antunović |
|
S izvornika preveo o. Enrico da Veroli. |
I znamenje se veliko pokaza na nebu. Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama... (usp. Otk 12, 1-5)
Ona je riznica božanske Mudrosti. Jer svjetlo je također slika mudrosti. Zato je Krist Božja mudrost i snaga, u kojemu su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena (Kol 2, 3), on sebe naziva svjetlost svijeta (Iv 8, 12). Zato Salomon kaže: Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost (Izr 6, 23). A njegov otac David čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje... pouzdano je svjedočanstvo Jahvino - neuka uči (Ps 18, 8-9). I na drugome mjestu: Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi (Ps 119, 105). Stoga, ako za Mariju kažemo da je riznica nebeskih svjetlila, što se drugo želi reći doli da je riznica mudrosti i svih Božjih spoznaja? U platonista prirodno se svjetlo ljudskoga uma i duha izražava s pomoću mjeseca; simbolom sunca označava se pak nadnaravno svjetlo božanski uliveno svetim duhovima; Marija je obogaćena svakim svjetlom, bilo naravnim bilo nadnaravnim. I uistinu što žele označavati dvanaest zvijezda na njezinoj glavi ako ne najsjajniju spoznaju i najsavršenije poznavanje svih stvari? Dapače, najsavršenije poznavanje svih prirodnih, nadnaravnih i božanskih stvari. Ona ima najsavršenije poznavanje božanske, anđeoske, nebeske i naravi počela; poznavanje pravih neživih predmeta, biljaka, životinja i ljudi; poznavanje svih otajstava Crkve Kristove i Sotonine družine, slave raja i muka pakla. Eto vam dvanaest najsjajnijih zvijezda.
17. svibnja[uredi]
| Marija, ona koja posjeduje Boga autor: Lovro Brindiški, prijevod: Slavko Antunović |
|
S izvornika preveo o. Enrico da Veroli. |
I znamenje se veliko pokaza na nebu. Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama... (usp. Otk 12, 1-5)
Tko ne zna da u Svetomu pismu sunce označava sad Boga, sad Krista, ili također savršenu sreću i blaženstvo? (Jak 1, 18). Tako, Boga se naziva suncem [...] Za Mariju se, dakle, kaže da je odjevena suncem, jer posjeduje Boga kao najljubljenijega zaručnika. U Svetome se pismu kaže da je muž dopuna supruge, ne samo zato što je pokriva u bračnoj trgovini, već također zato što je štiti i brani njezinu osobu i njezinu čast. Naime, u starini je bio običaj da, kad muž uzima sebi ženu, prostre na nju svoj plašt, kao što čitamo u knjizi o Ruti: Rašiti skut svoje haljine na sluškinju svoju jer si mi skrbnik (Rut 3, 9), to jest uzmi me za ženu, jer ti imaš dužnost produžiti lozu moga pokojnoga supruga. Zato tamo gdje u Knjizi Izlaska čitamo: Nema prava prodati je strancima kad joj nije bio vjeran (Iz 21, 8), ondje se na hebrejskomu navodi Bebigdo bah, Kad ju je pokrio, jer baghded znači odjeća.
Slično tome Malahija: Jahve [je] bio svjedok između tebe i žene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bijaše i žena tvoga saveza (Mal 2, 14), na hebrejskome: koju si pokrio, odnosno, koju si odjenuo kao nekom odjećom. Za Mariju se zato kaže da je odjevena suncem, odnosno Bogom, suncem vječne slave; ima Boga kao supruga i muža; združena s njim ženidbom. Tako se i za Krista kaže da je odjeća Crkve. To je najviša slava Marije koja je prava zaručnica najvišega Boga, kao što je nekoć za Esteru najviša slava bila stupiti u brak s Ahasverom, najmoćnijim kraljem, zbog čega je okrunjena za kraljicu.
Marija, zatim, posjeduje Krista na najsavršeniji način kao jedinoga, najmilijega i najboljega sina. Zar Djevica mogaše ne sjati sunčevom svjetlošću na blistav način dok je imala u svomu krilu Krista, sunce koje sja beskrajnim svjetlom? Kad bi Bog stavio u neku prelijepu kristalnu posudu sunce, zar se možda ne bi ta najčišća posuda zaodjenula sunčevom svjetlošću? Tako upravo sunce svojim najsjajnijim zrakama odijeva i urešuje najčišću tvar neba koje ha okružuje. Kao što neka svjetlost koja sja u kristalnoj posudi odijeva i prožima svojim svjetlom kristal, jednako je tako nebeska Djevica odjevena Kristom, suncem pravde i slave. Tim se božanskim činom ćeli reći da je najsvetija Djevica, kao Zaručnica i Majka, na najviši način dionica slave Isusa Krista i Boga, dotle da se ne može zamisliti sudioništvo ili komunikaciju veća od te.