Ljubica/V
< Ljubica
| ← IV. | Ljubica — I. čin autor: August Šenoa |
VI. → |
Đuro sam, zatim sluga
ĐURO: I to je stvor, koj se čovjekom zove! fuj! Al dobro je došao - pisma su zlata vrijedna. (Metne ih u džep.)
SLUGA (uniđe): Molim, milostivi gospodine; vani čeka čovjek, rad je s vami govoriti.
ĐURO: Kakov čovjek?
SLUGA: Njekakov kalfa.
ĐURO: Nek uđe. (Sluga ode. Đuro sjedne na divan.)