Ljubica/I (II)

← XII.

Ljubica —  II. čin autor: August Šenoa

II. →

ČIN DRUGI

(Soba u Ružićeve kao na koncu prvoga čina, na stolici nadesno stoji škatulja, u njoj ružičast šešir ženski.)

PRIZOR 1.

JELICA (Sama. - Meće bijele zastore na prozor, a skida stare; pjeva polagano):

Na lijevoj strani kraj srca

Leži mi teška ranica.

Ha - ha - ha -

Ah! - dragi bože moj - tko staru ženu služi, kao da vraga služi; nikad mira, nikad pokoja - trči svaki dan u sve novine, je li se Amitor već našao - gospoda mi se u redakciji već smiju.
Ah! pa kako me mrcvari, otkad je mladi gospodin pjesnik ovdje na stanu - ne smijem ga pogledati, ne smijem mu riječce kazat - odmah stara viče kao svi vrazi. Dobar čovjek, taj mladi gospodin - a lijep je - krotka dušica. Žao mi ga je, stara ga drži kao škanjac ovčicu - škoda bi ga bilo, da ga stara namađari. Pisala mu nije jošt, kao što onim drugim - deset ih je bilo od Đurđeva, a sad će skoro biti Kraljevo, a svim je pisala - strašna baba! - Da se ne srami! Kapetan, ha, ha - taj joj se u brk nasmijao! - Juratuš joj je sa svojimi pajdaši po noći strašnu mačju muziku načinio - i toga više. - A stara ipak nije s mirom. - Gospodin Lujo - no, taj je najduže ostao - dala mu je zlatnu uricu, prstenje, novaca, platila mu je dugove, a on je jošte krive mjenice na nju načinio! - A sad - sad ima Cvjetinića - škoda bi ga bila - ah! stara ima novaca kao blata - premamit će ga - e, novac je vrag! - pak upravo takovoj grdobi je bog punu vreću dao! Zašto ne meni - e, da mi ih je! - onda bi dobro bilo; onda ne bi moj siromašni Marko Šimuncem kožuha krpao - onda bismo gospodski živili ja i on. - (Ide ovo govoreći sve bliže škatulji.)
Pak bih se vozikala, i na bale išla - i u teatar išla - pak bi se lijepo odijevala - da vidimo! - (Otvara škatulju, izvadi šešir.) Lijep je! Baš ga je maršandmodica donijela. (Metne ga na glavu, ide pred zrcalo.) Bogme, baš kao za mene, a ne za staru ženu - baš! - pa bi se šetala. - (Šeće se gledajuć se u zrcalo.)