Lišće/Lišće/Mlada gospoda
| ← Muke | LIŠĆE Mlada gospoda autor: Fran Mažuranić |
Moj pas → |
Mlada gospoda[uredi]
Iz sjenice se čuje smijeh i lavež pasa. Mlada gospoda doručaše, pak se šale i smiju, huškajući dvije mlade doge jednu na drugu: bace im u sredinu kost, pak se psi za nju bore... Nespretni su. Mlada gospoda pucaju od smijeha...
Dječarac, od kakve četiri godine, prislonio se kraj ulaza sjenice i nemirnim očima ih razgleda... Bosonog je, blijed i rastrgan, a gladnim očima guta ostanke jela po stolu.
... Konobar donese zdjelu hrane i položi ju pred pse. Oni složno jedu, a dijete pohlepno gleda. Zavidi im.
Carry opazi dječarca: — No, mali, bi li im pomogao jesti?
Maličak zaklima glavom da bi.
— Pak jedi! — nasmije se mladi gospodin.
Djetešce se trese i pristupi bliže. Prigiblje se i posiže malenom, prozirnom ručicom u zdjelu. Psi mrmlju.
— Ujest će ga — reče Freddy.
— Pedeset forinti da ga neće! — Šandor će na to.
— Primam! — prihvati prvi, a Carry presiječe.
Mali snova posiže u zdjelu...
Šandor se nada da će dobiti okladu. I Freddy se nada... A kakvom bezazlenom napetošću motre tu šalu ta viteška, mlada gospoda!
Ne psuj ih! Freddy će dječarcu sigurno pokloniti što dobije... Ah, kako su dobra srca ta viteška, mlada gospoda!
- ^ Plemstvo obvezuje