Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas/M

← L

Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas: —  M autor: Mirko Marjanović

Me-Mu →

MAJIĆ, Drago (Veljaci, Ljubuški, 1948.). Pjesnik.

Djela: Iz kamena prognani (pjesme, 1971.).

MAJIĆ, Viktor (Fojnica, 1942.). Pjesnik. Osnovnoškolsku naobrazbu stekao u rodnom mjestu. Od 1957. živi u Sarajevu. Poeziju, uglavnom, objavljivao u časopisima i listovima. Povremeno i slika.

Djela: Dom i nepogoda (pjesme, 1997.).

MAJIĆ, Vlatko (Vitina, Ljubuški, 26. kolovoza 1956.). Pjesnik.

Djela: Glazba češlja (pjesme, 1982.), Pjevač pod zemljom (pjesme, 1987.), Uvala čičaka (pjesme za djecu, 1991.), Che navighi il cuore/Kad srce brodi (pjesnička mapa, 1991.).

MALDINI, Rudolf (Zagreb, 20. srpnja 1870. - Osijek, 22. siječnja 1944.). Pjesnik za djecu. Školovao se u Karlovcu, Osijeku i Zagrebu. Kao učitelj službovao u raznim mjestima Bosne, na koncu i u Sarajevu, gdje je i pokopan.

Djela: Iskrice i aforizmi (1905.), Bosna i Hercegovina (1908.), Nauka o čuvanju vinove loze (1908.), Ivančice (pjesme za djecu, 1912.), Katarinčice (pjesme za djecu, 1912.), Upute za čuvanje leptira, njihovih gusjenica i kukuljica (1912.), Godine 1878. (1913.), Bojni zvuci (1916.), Tri aktovke (1920.), Pitanja i odgovori (1922.), Ruže i lijerovi (pjesme za djecu, 1928.), Iz slavonske ravni (1938.), Čestitar, Najnovije za djecu, mladež i odrasle u vezanom i nevezanom slogu (1940.), Pjesme spjevane prigodom svjetskog rata; Uzdisaji (pjesme za djecu).

MALIĆ, Zdravko (Ljubija, 10. rujna 1933. - Zagreb, 3. rujna 1997.). Pjesnik, esejist i prevoditelj. Studij završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, studirao u Strasbourgu, na sveučilištima u Varšavi i Krakovu, doktorirao u Zagrebu iz polonistike. Profesor polonistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i glavni urednik Književne smotre (1969. - 1987.). Prevodio s poljskog.

Djela: Polonica (eseji, 1973.), U drugom nekom gradu (pjesme, 1977.), Antologija poljske pripovijetke XX. stoljeća (priređivač i prevoditelj, 1989.).

MANDIĆ, Marijan (Bijelo Polje, Mostar, 11. studenoga 1964.). Romanopisac i memoarist. Osnovnu školu završio u Bijelom Polju, Srednju tehničku u Mostaru, a Filozofski fakultet u Sarajevu.

Djala: Bljesak nade na mom otoku (dnevnički zapisi, 1994.), Krvava bjelopoljska poljana (roman, 1996.), Ljetopisi borbi i nada (dnevnički zapisi, 1997.), Plamen iznad bugojanskih šuma (roman, 1998.).

MANDŽO, Miljenko (Gornji Mali Ograđenik, 15. svibnja 1936.). Pjesnik. Osnovnu školu završio u Čerinu, klasičnu gimnaziju u Splitu i Visokom. Studij započeo u Sarajevu, nakon dvije godine zabrane studiranja i progona na otoku Sveti Grgur, nastavio i diplomirao u Zadru na Filozofskom fakultetu grupu romanskih jezika. Šest godina radio kao profesor latinskog jezika na zadarskoj gimnaziji, od 1970. urednik kulturnih programa na HRT Radio Zadar. Piše književne i likovne kritike.

Djela: Pustinjaci bez namjere (pjesme, 1979.), O ljubavi i o smrti (pjesme, 1983.), Stari govor (pjesme, 1990.), Zaklana Škabrnja (pjesme, 1995.), Vrh poljupca (pjesme, 1999.).

MANĐERALO, Stipo (Vidoši, Livno, 1938.). Pjesnik i književni povjesničar. Gimnaziju je završio u Livnu, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Od 1962. godine radi kao profesor u livanjskoj Gimnaziji. O problemima nastave jezika i književnosti objavio više znanstvenih radova u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu, mostarskoj Hercegovini, sarajevskim časopisima Odjek i Treći program RTSA, livanjskim Tragovima, Livanjskim vidicima, Svjetlo riječi.

Djela: Gospodari kamena (1987.), Lozićev ilirski san (1992.), Kutija za čuvanje vremena (1996.), Zlatne ruke (1999.).

MARAKOVIĆ, Ljubomir (Topusko, 17. lipnja 1887. - Zagreb, 22. veljače 1959.). Esejist i književni kritičar. U Travniku završio isusovačku Klasičnu gimnaziju, slavistiku i germanistiku doktorirao u Beču. Službovao u Banjoj Luci, Sarajevu i Zagrebu. Priređivač udžbenika, antologija i priručnika.

Djela: Novi život (kritike, 1910.), Pučka pozornica (1929.), Novi pripovjedači (kritike, 1929.), Moderni hrvatski pripovjedači (izbor, 1934.), Hrvatska književna kritika (izbor, 1935.), Hrvatska književnost 1860. - 1935. (1936.), Petar Preradović (esej, 1969.).

MARGITIĆ MARKOVAC, Stjepan (Jajce, 1650. - Fojnica, 1730.). Pisac. O životu mu se zna pouzdano vrlo malo. Može se pretpostaviti da se školovao u fojničkom samostanu i negdje u Italiji. Služeći se bosančicom, pisao je prema djelima španjolskog isusovca Kristifora Vege i bosanskih pisaca koji su mu prethodili (Divković, Matijević, Posilović). Dobro osjećao potrebe puka svoga vremena i u puku uživao veliku popularnost.

Djela: Ispovijed krstjanska (1710.), Fala od svetih (1708.), Homilije, Kronika, Ljekaruša (rukopisi).

MARIĆ, Miljenko (Dramiševo, Nevesinje, 12. srpnja 1936. - Uppsala, Švedska, 20 kolovoza 1999.). Pjesnik. Pučku školu pohađao u Slavoniji (u okolici Vinkovaca) i Hercegovini (u selu Luka). Godine 1960. prebjegao u Austriju, odakle je 1961. preselio u Švedsku, gdje je, sve do smrti, radio prvo u tvornici, a potom u transportnom poduzeću.

Djela: Domovina, ljubav i suze u pjesmama (pjesme, 1995.).

MARIJANOVIĆ, Ivan (Doljani, Jablanica 1951.). Pjesnik i odgojitelj. Poslije osnovne škole u rodnom mjestu, gimnaziju završava u Rijeci i Križevcima. Teološki fakultet završio je u Zagrebu 1978. te iste godine zaređen za svećenika. Na Salezijanskom sveučilištu u Rimu magistrirao je odgojne znanosti 1982. Djeluje kao odgojitelj mladih salezijanaca kojima je i profesor.

Djela: Personalistička pedagogija Stjepana Matičevića (1991.), Oče, razbij ploče (pjesme, 1993.), Gorući grm (pjesme, 1998.), Odgajati športom (1993.), Trener-prijatelj (1996.), Šport ima dušu (2000.).

MARIJANOVIĆ, Bernard (Stolac, 12. kolovoza 1972.). Pjesnik. Poslije osnovne škole u Hudovu, gimnaziju završio u Zagrebu, a studij teologije u Bolu i Sarajevu.

Djela: raskorak (pjesme, 1995.), Nacrt za pismo (pjesme, 1996.).

MARIJANOVIĆ, Dragan (Metković, 15 kolovoza 1958.). Novinar i romanopisac. Osnovnoškolsku naobrazbu stekao u Višićima, srednju školu završio u Čapljini. Studirao u Sarajevu, a kao novinar surađivao u više listova. Zaposlen u širokobriješkoj tvrtki Lijanovići.

Djela: Lijanov san (roman, 1999.).

MARIJANOVIĆ, Žarko (Jesenica, Mostar 1935.). Pjesnik i romanopisac.

Djela: Granica ljubavi (pjesme, 1965.), Tata, što su to zvijezde (pjesme, 1958.), Ponavljnje ljubavi (pjesme, 1962.), Vid vidoviti (pjesme, 1970. Monstrum iz Raljaša (roman, 1971.), razlomak vijeka (pjesme, 1973.).

MARINOVIĆ SUŠAC, Mladenka (Blatnica, Čitluk, 20. ožujka 1954.). Pjesnikinja. Pjesme objavljivala u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Njemačkoj, gdje živi i radi (Niefern kod Pforzheima).

Djela: Na raskrižju (pjesme, 1995.), Šapat sjećanja (pjesme, 1998.).

MARJANOVIĆ, Mirko (Tramošnica Gornja, Gradačac, 13. srpnja 1940.). Pripovjedač, romanopisac, književni i likovni kritičar. Osnovnoškolsku naobrazbu stekao u rodnom mjestu, gimnaziju završio u Gradačcu. U Sarajevu studirao pravo i likovnu umjetnost. Radio na TV Sarajevo kao ilustrator, kraće vrijeme i kao urednik u informativnom i kulturnom programu. Glavni urednik književnog časopisa Život (1980. - 1984.), urednik domaće književnosti u nakladničkoj kući Svjetlost (1984. - 1994.). U istoj nakladničkoj kući jedan od urednika (uz Ristu Trifkovića i Aliju Isakovića) edicije Književnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u 50 knjiga (1983/84.). Glavni urednik Stećka (1994. - 1995.), potom glavni urednik tromjesečnika Hrvatska misao (nakladnik Ogranak Matice hrvatske Sarajevo, čiji je predsjednik od 1996. do 2000.) u okviru kojega je pokrenuo ediciju Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Kao slikar samostalno izlagao tri puta (Sarajevo, 1991/95., Vancouver, 1996.).

Djela: U ime oca i sina (roman, 1969.), Središte (pripovijetke, 1973.), Povijest izgubljene duše (roman, 1980.), Braća (roman, 1983.), Voda teče kako teče (izbor iz proze, 1984.), Topot divljih konja (roman, 1989.), Živjeti smrt (sarajevski ratni dnevnik, 1996.), Fra Petar Perica Vidić (likovna monografija, na hrvatskom, njemačkom, talijanskom i engleskom jeziku, 1997.), Treći svjetski rat (zapisi, kritike, pjesme, razgovori, 1999.), Osmjehni se i u plaču (roman, 2000.), Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas (leksikon, Hrvatska misao, broj 14/2000.).

MARKIJSKI, Jakov (Monte Pradono, Italija, 1. rujna 1394. - Napulj, 28. studenoga 1476.). Vikar Bosanske vikarije i pisac. Osnovnu školu završio je kod strica u Offidi, filozofiju i retoriku u Ascoliu, građansko i crkveno pravo u Perugii. Spisateljskom djelatnošću bavio se posebice u vremenu između 1463. i 1473. godine. Protiv “bosanskih krstjana” napisao djelo Dialogus contra Manicheos in Bosnia. Pisao na latinskom i talijanskom jeziku.

Djela: Dialogus contra Manicheos in Bosnia (Dijalog protiv bosanskih heretika), Privilegia quaedam vicariae Bosnae (Neki privilegiji bosanske vikarije).

MARKOTA, Zlatko (Čitluk, 26. siječnja 1930. - 23. svibnja 1980.). Pjesnik. Osnovnu školu pohađao u rodnom mjestu, Srednju poljoprivrednu u Čapljini, diplomirao na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu 1958. Radio u Vinariji Čitluk, mostarskom HEPOK-u i Općini Čitluk.

Djela: Osunčano kamenje (pjesme, 1967.), Kad kamen niče (pjesme, ostavština u rukopisu).

MARKOVIĆ, Luka (Matići, Orašje, 9. svibnja 1953.). Pripovjedač, pjesnik, pisac rasprava. Pučku školu polazio u Matićima i Tolisi, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, studirao u Sarajevu i Ljubljani. U Bochumu magistrirao, a doktorirao u Zadru. Osim filozofskih rasprava, piše pripovijetke, pjesme i članke, a nekoliko knjiga objavio je i na njemačkom jeziku.

Djela: Polemika ili dijalog s islamom (1995.).

MARKUŠIĆ, Jozo Josip (Čepak, Kotor Varoš, 23. siječnja 1880. - Jajce, 26. veljače 1968.). Pjesnik i prozni pisac. Osnovnu školu završio je u Kotor Varošu, gimnaziju u Gučoj Gori, novicijat u Fojnici, teologiju u Kraljevoj Sutjesci i Budimpešti. Bavio se proučavanjem naše narodne i crkvene prošlosti. Osim nekoliko samostalnih djela, napisao je oko 200 raznih priloga:studija, članaka, refleksija, prikaza i pjesama.

Djela: Krvavi behari (pjesme, 1907.), Život i rad Ivana Frane Jukića (s Brankom Strahimirom Škaricom, 1908.), Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini (1911.).

MAROŠEVIĆ, Ambro (Tolisa, Orašje, 16. veljače 1949. - Beograd, 1987.). Pjesnik. Od dvadesete godine do smrti pjesnik je živio u Beogradu. Poginuo u prometnoj nesreći. Pokopan u Županji.

Djela: Olovke za večeru (pjesme, 1978.), Svakodnevne balade (pjesme, 1983.), Puklo je pred očima (pjesme, 1988.).

MARTIĆ, Ana (Rastovača, Posušje, 1931.). Pjesnikinja.

Djela: Pjesme - u časopisima Kolo i Život.

MARTIĆ, Grgo (Rastovača, Posušje, 24. siječnja 1822. - Kreševo, 30. kolovoza 1905.). Pjesnik. U kreševskom samostanu stekao osnove pismenosti i stupio u franjevački red. Gimnaziju je završio u Požegi, studij filozofije u Zagrebu, teologiju u Stolnom Beogradu. U vrijeme studija u Zagrebu upoznao se s Gajem, Babukićem, Vrazom, Šulekom i drugim istaknutim ilircima, čije će ideje prihvatiti i kasnije sprovoditi u praksi. Njegov ilirizam imao je politički karakter, a njegova subrata Jukića prosvjetno-kulturni. Podjednako se zanimao za hrvatsku i srpsku kulturnu tradiciju i zagovarao ideju o sveslavenskom bratstvu. Objelodanio je više samostalnih djela u prozi i stihu, te napisao brojne priloge najrazličitijeg sadržaja, preveo nekoliko djela s francuskog i talijanskog jezika, skupio i tiskao brojne narodne pjesme i preradio nekoliko djela drugih autora.

Djela: Slavodobitnica svijetlomu gospodaru Omer-paši (epska pjesma, 1852.), Narodne pjesme bosanske i hercegovačke (s Ivanom Franom Jukićem), I (1858.), Osvetnici, I-III (ep, 1861/65.), IV (1878.), V (1881.), VI (1881.), VII (1883.), Početni zemljopis za katoličke učionice u Bosni (1871.), Putovanje u Dubrovnik iz Kreševa god. 1882. (epska pjesma, 1884.), Narodne pjesme o boju na Kosovu godine 1389. (1886.), Obrana Biograda godine 1456. (ep, 1887.), Pjesnička djela fra Grge Martića, 1-7 (1888.), Pjesnička djela fra Grge Martića, I (1893.), Zapamćenja/1829.-1878., po kazivanju autorovu zabilježio Janko Koharić (1906.), Izabrani spisi (1956.).

MARTIĆ, Nikola (Višići, Čapljina, 5. kolovoza 1938.). Pjesnik. Pučku školu pohađao u rodnom mjestu, a gimnaziju (mala matura) u Čapljini. Grafičku školu (odjel litografije) završio u Sarajevu 1959. godine. Studirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu kao izvanredni student. Živi i radi u Splitu kao profesionalni književnik.

Djela: Vrtovi zemlje humske (pjesme, 1964.), Znamen (pjesme, 1968.), Bogumilska bajka (pjesme, 1971.), Sedmo godišnje doba (pjesme, 1972.), Svanuće davnine (pjesme, 1975.), Izabrane pjesme (1981.), Duša i tijelo (pjesme, 1982.), Stablo nasred svijeta (pjesme, 1986.), Zavjetno stablo (pjesme, 1990.).

MARTINOVIĆ, Juraj (Sarajevo, 24. svibnja 1936.). Književni kritičar i povjesničar, prevoditelj sa slovenskog jezika. Gimnaziju završio u Zagrebu, a Filozofski fakultet (povijest jugoslavenskih književnosti i hrvatsko-srpski jezik) u Sarajevu. Poslijediplomski studij pohađao u Ljubljani, gdje je na Filozofskom fakultetu stekao doktorat s temom: Poezija Dragotina Ketteja. Profesor slovenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti i ANUBiH.

Djela: Apsurd i harmonija/Jedno viđenje Prešernovog pjesničkog djela (studija, 1973.), Poezija Dragotina Ketteja (studija, 1976.), Dragotin Kette (1978.), Prijevodi sa slovenskog jezika: T. Kermanuer: menuet municijom (1976.), J. Vidmar: Razumijevanje književnog stvaranja (1977.), F. Gestrin - V. Melik: Istorija Slovenaca (1980.), J. Rotar: Iskaz i struktura (1980.), I. Cankar: Kuća Marije pomoćnice-Nina (1981.), I. Tavčar: Visočka hronika (1982.).

MARTINOVIĆ, Marko (Polje, Travnik, 8. ožujka 1933.). Prozni pisac, pjesnik i književni kritičar. Diplomirao na Višoj ptt školi. Dugo godina radio kao poštanski činovnik u Vitezu, gdje je, prije odlaska u mirovinu, bio i ravnatelj tamošnje Pošte. U viteškoj podružnici HKD Napredak angažiran od obnavljanja njezina rada tijekom rata, posebno u izdavačkoj djelatnosti.

Djela: Zvona i tišine (pjesme, 1962.), Tražio sam Augusta (pripovijetke, 1981.), Ljudi u vremenu (proza, 1987.), Ljubav i smrt u dolini Lašve (proza i poezija, 1989.), Isus u podrumu (pripovijetke, 1995.), Gutači žaba (priče, 1999.).

MARTINAC, Anita (Mostar, 7.ožujka 1973.). Prozna spisateljica i pjesnikinja. Diplomirala pravo na Sveučilištu u Mostaru.

Djela: Krvari brig (pjesme, 1994.), U pogledu (pjesme, 2012.), Ljubim te pjesmama (pjesme, 2012.), U susret riječi (pjesme, 2013.),Druga riječ je ljubav (pjesme, 2014.), Sretno Valentinovo (pjesme-audio zapis,2015), Medaljon (roman, 2015.), Posljednji (roman,2016.), Budna (pjesme, 2017.), Od Franje do Franje (roman, 2017.), Život nema naslova (novele, 2018).

MARUŠIĆ, Radovan (Metković, 31. svibnja 1932.). Dramski pisac, scenograf i kostimograf. Školovao se u Metkoviću, Dubrovniku, Splitu i Novom Sadu. Završio VŠPU u Novom Sadu, odsjek scenografije. Od 1978. ravnatelj Narodnog kazališta Zenica.

Djela: Mali Ivica (drama, 1961.), Put u svemir (drama, 1964.), Ne traži sveca u paklu (drama, 1964.), Zaustavljeni let (drama, 1964.), Šeherzadine noći (drama, 1967.), Otočanske (drama, 1977.), Kokini (drama, 1980.), Vjetar raznosi, vjetar i donosi (drama, 1985.), Dvije drame (1987.), Vila Rajski mir (drama, 1990.), Prije petnaest minuta (drama, 1994.), Berekinijada (drama, 1995.), Susjedi (drama, 1995.), Clitocybe olearia (drama, 1996.), Katarina Kosača (drama, 1997.), Na sred polja leži jedna vojska cijela (drama, 1998.), Gubitnici (drama, 1998.), Blizanci (drama, 1998.), U isto vrijeme (drama, 1998.), Dođi, brate, amo, da se skupa poigramo (drama, 1999.).

MASLAĆ, Mile (Cerovica, Stolac, 21. veljače 1949.). Pjesnik. Filozofski fakultet završio u Zagrebu. Radio kao urednik, lektor i korektor u nakladnim kućama. Bio zamjenik glavnoga urednika tjednika Hrvatsko slovo. Prevodi sa slovenskog i njemačkog jezika.

Djela: Odraslima ulaz zabranjen (pjesme, 1976.), Metafizički posjetilac (pjesme, 1978.), Ljubav na granici (pjesme, 1981.), Privikavanje (pjesme, 1991.), Križni put (pjesme, 1993.).

MAŠIĆ, Jozo (Sarajlije, Tomislav Grad, 13. studenoga 1956.). Pripovjedač i novinar. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Tomislav Gradu, a književnost i jezik diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Izvjesno vrijeme radio kao novinar u dnevniku “Oslobođenje”.

Djela: Roman o Ljiljani (pripovijetke, 1986.), pripovijetke u časopisima i listovima.

MATANOVIĆ, Julijana (Turić, Gradačac, 6. travnja 1959.). Romanospisateljica, književna kritičarka i povjesničarka. Osnovnu školu završila u Đurđenovcu, gimnaziju u Našicama, a Pedagoški fakultet u Osijeku. Magistrirala 1989. s temom iz hrvatskog baroka. Doktorirala 1998. (Tema:Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća). Autorica više znanstvenih radova i suautorica dviju knjiga iz oblasti književnosti. Radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Djela: Četiri dimenzije sumnje (s M. Mićanovićem, K. Bagićem, kritike, 1989.), Krhotine vremena (s V. Bogišićem, antologija, 1989.), Barok iz suvremenosti gledat (studije, 1991.), Zašto sam vam lagala (prozni zapisi, 1997.), Prvo lice jednine (eseji, 1997.), Bilješka o piscu (roman, 2000.).

MATIĆ, Ambroz (Blaževac, Modriča, 24. ožujka 1795. - Garevo, Modriča, 1849.). Pjesnik i pisac. Osnovnu i srednjoškolsku naobrazbu stekao u Kraljevoj Sutjesci, gdje je završio i novicijat. Filozofsko-teološki studij završio je u Požegi i Ugarskoj. Spada među najistaknutije latiniste Bosne Srebrene u XIX. stoljeću. Kao i drugi njegovi suvremenici, pisao uglavnom prigodnice istaknutijim članovima provincije. Smatran majstorom versifikacije.

Djela: Carmen Adgratulatorium M.V.P. Marianovich (pjesma, 1825.), Illustrissimo Domino...Gabrieli Barishich (pjesma, 1827.), Isitiron Illustrissimo...Gabrieli Barishich (pjesma, 1827.), Račun za prvi i drugu godinu školsku (1827.), Adgratulatio onomastica M.V.P. Antonio Knezovich (pjesma, 1827.), Knjižica računa (1832.).

MATIĆ, Ante Delmin (Borčane, Tomislav Grad, 1954.). Pjesnik. Školovao se u Tomislav Gradu, Mostaru i Splitu. Pravni fakultet završio u Splitu.

Djela: Gastronom ljubavi (pjesme, 1995.), Misliti ljubav (pjesme, 1997.).

MATIĆ, Ante (Borčane, Tomislav Grad, 1945.). Pripovjedač i prevoditelj. Školovao se u Borčanu, Kongori, Šujici, Duvnu, Zadru, Pazinu, Splitu, Firenci, Sieni, Rimu, Skopju, Beogradu i Zagrebu. Prevodio suvremene talijanske, španjolske, engleske i njemačke pjesnike.

Djela: Objahana zemlja (priče, 1989.), Berlinski zid (priče, 1990.), Ljudinjak (proze, 1995.), Lijepa naša tuđina (priče, 1997.).

MATIĆ, Marko (Borčane, Tomislav Grad, 1952.). Pjesnik, pripovjedač, književni kritičar i publicist. Diplomirani pravnik.

Djela: Bistrenje (pjesme, 1984.), Prisebnost (pjesme, 1988.), Hrvatski pravac (članci, 1996.).

MATIĆ, Tugomir (Zagreb, 9. listopada 1957.). Pjesnik. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Sarajevu, gdje živi od 1969. godine i gdje je studirao pravo.

Djela: Ponoćka u Sarajevu (pjesme, 1994.), Između neba i zemlje (pjesme, 1996.), Vrijeme šutnje (pjesme, 1999.).

MATIJEVIĆ, Stjepan (oko 1580. - 1654.?). Pisac. O njegovu školovanju i stupanju u franjevački red ništa se ne zna. Pretpostavlja se da je dio filozofsko-teološkog studija završio u Italiji.

Djela: Ispoviedaonik (1630.).

MATIJAŠEVIĆ, Ante (Vašarovići, Ljubuški 10. kolovoza 1936.). Pripovjedač, esejist i književni kritičar. Gimnaziju završio u Ljubuškom, a Filozofski fakultet (komparativna književnost i filozofija) u Zagrebu. Urednik Hrvatskog radija do 1965. godine (Trećeg programa i istoimenog časopisa). Pjesme i kratku prozu piše od gimnazijskih dana. Uz kazališnu, objavljuje i književnu kritiku.

Djela: Zatočenik (kritike i ogledi, 1999.).

MATKOVIĆ, Jako (Guča Gora, Travnik, 3. kolovoza 1855. - 30. travnja 1909.). Onovnu školu završio je u rodnom mjestu, srednju u Fojnici, filozofsko-teološki studij u Đakovu i Ostrogonu. Prvi je među bosanskim franjevcima napisao cjelovitu bio-bibliografiju članova Provincije.

Djela: Bibliografija bosanskih franjevaca (1896.), Svoje čuvaj tuđe poštuj (1906.), Život o. Jakova Baltića (1908.), Povijest stanja franjevačke države u Bosni od god. 1882. (rukopis).

MATVEJEVIĆ, Predrag (Mostar, 7. listopada 1932.). Prozni pisac, esejist, polemičar, istraživač kulture, prevoditelj s francuskog jezika. Školovao se u Mostaru, Sarajevu i Zagrebu. Doktorirao u Parizu, na Sorboni, disertacijom iz komparativne estetike.

Djela: Sartre (studija, 1965.), Razgovori s Krležom (1969.), La poesie de circonstance (1971.), Prema novom kulturnom stvaralaštvu (eseji, 1975.), Te vjetrenjače (eseji i polemike, 1977.), Književnost i njezina društvena funkcija (eseji, 1977.), Pour une poetique de l' evenement (1979.), Jugoslavenstvo danas-pitanje kulture (1982.), Otvorena pisma (1986.), Mediteranski brevijar (proza, 1988.).

MAŽAR, Drago (Bosanski Petrovac, 16. kolovoza 1918. - Banja Luka, 9. studenoga 1991.). Dramski pisac. Pohađao gimnaziju u rodnom mjestu. Bio direktor Narodnog kazališta Bosanske krajine. Obavljao i političke funkcije.

Djela: Zavjetna komedija (drama, 1953.), Bura pred zoru (drama, 1955.), SŽD (drama, 1971.), Razvod uslov za brak (drama, 1982.).