Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas/K

← J

Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas: —  K autor: Mirko Marjanović

L →

KAĆUNKO, Božidar (Čerin, Čitluk, 8. kolovoza 1946. – 1998.). Pjesnik. Pohađao Učiteljsku školu u Travniku. Kao slobodan umjetnik radio u Zenici i Splitu, a u Pragu (Češka) radio kao novinski ilustrator. Pisao i na češkom jeziku.

Djela: Žena pjesnikova (pjesme, 1977.), Snježna katedrala (pjesme, 1977.)

KARAČIĆ, Ante (Donji Crnač, Široki Brijeg, 10. listopada 1840. – Roško Polje, 24. srpnja 1891.). Pjesnik, pripovjedač i publicist. Početne nauke završio je u Franjevačkom sjemeništvu na Širokom Brijegu. Studij filozofije i teologije pohađao u Italiji. Za svećenika zaređen 12. travnja 1863. Službovao kao svećenik u više hercegovačkih mjesta (Mostar, Široki brijeg, Humac, Vinice, Roško Polje). Pisao i pod pseudonimima:Vid Raja, Hercegovac i dr. Pripovijesti, pjesme i druge tekstove objavljivao u Narodnom listu (Zadar) i Katoličkoj Dalmaciji (Zadar).

Djela: razgovor Vida Hercegovca i Tome Draganovića iz Skoplja i Sulje Sderića iz Travnika na Bugojnu 1879. - na Jelovu Polju (1880.), O postavljenju temeljnog kamena za crkvu svetog Jurja u Viru (pjesma od 127 stihova, 1888.)

KARAČIĆ, Blago (Gornji Crnač, Široki Brijeg, 6. rujna 1914. – 25. studenoga 1994.). Dramski pisac i pjesnik. Osnovnu školu završio je u Lištici, gimnaziju na Širokom Brijegu, a bogosloviju u Mostaru. Osim drama, pisao i crtice iz svakodnevnog života.

Djela: U mreži (drama, 1972.), Dželat (jednočinka, 1974.), Diva Grabovčeva (drama, 1982.), Radi Boga i brata čovjeka (pjesme i priče, 1996.), Otisci Tvoga imena (pjesme, 2000.)

KARAČIĆ, Vendelin (Gornji Crnač, Široki Brijeg, 18. studenoga 1942.). Esejist, likovni kritičar, pjesnik. Nakon osnovnoškolske naobrazbe u rodnom mjestu i završenog sjemeništa, franjevački habit obukao 16. srpnja 1960. u samostanu na Humcu. Završivši novicijat, teologiju studirao u Sarajevu (4 godine) i Ljubljani (petu godinu). Službovao na Širokom Brijegu, u Mostaru, Zagrebu, te ponovno na Širokom Brijegu, gdje je voditelj Franjevačke galerije. Piše pjesme, reportaže, eseje i likovne kritike.

Djela: Dosjetke i šale s mirisom tamjana (u koautorstvu s fra Lucijanom Kordićem, 1996.), Svjedočanstva vremena (eseji, 1998.), Šale i bacanije u sjeni zvonika (šale, 2000.)

KARAMATIĆ, Marko (Johovac, Doboj, 2. prosinca 1947.). Pisac. Studirao teologiju u Sarajevu i Ljubljani, gdje je položio magistarski, a potom i doktorski ispit. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Od 1997. predaje crkvenu povijest, crkvenu umjetnost, kršćansku arheologiju i književnost bosanskih franjevaca na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, gdje je obavljao i službe tajnika i dekana. Radove je objavljivao u publikacijama: Jukić, Kačić, Nova et Vetera, Croatica Christiana Periodica, Bosna Srebrena, Svjetlo riječi, Bilten Franjevačke teologije... Bio je član uredništva Jukića, te Hrvatskog narodnog kalendara Napredak za godine 1991. i 1992. Urednik je novopokrenutog časopisa Bosna franciscana od 1993. i Biltena Franjevačke teologije od 1988.

Djela: Franjevačka provincija Bosna Srebrena - Šematizam (1991.), Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austro-ugarske uprave 1878. - 1914. (1992.), Plehan (povijesno-umjetnička monografija, u koautorstvu, 1990.), Katoličanstvo u Bosni i Hercegovini (u koautorstvu, 1993.), Bosanski franjevci (izbor tekstova za srednjoškolce, 1994.).

KARAULA, Marija (Priluka, Livno, 1972.). Pjesnikinja. Osnovnu školu završila u rodnom mjestu, a Srednju elektrotehničku u Velikoj Gorici. Diplomirala na Katehetskom institutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

Djela: Vrijeme ruža (pjesme, 1995.), 'Više od jednoga života' (pjesme 1999.)

KARLOVČAN, Grgur (Kalinovac kod Đurđevca, 11. ožujka 1913. – Stara Gradiška, 29. rujna 1942.). Pjesnik. Učitelj u Tasovčićima, sudionik NOP-a. Ubijen u jednom od koncentracijskih logora. Pisac socijalne tematike.

Djela: Srce nad ravnicom (pjesme, 1933.), Natopljene brazde (roman, 1939.), Lice dana (pjesme, 1940.), Pjesme i proza (izbor, 1946.).

KASER, Marinko (Kraševo, Tešanj, 25. svibnja 1949.). Pjesnik. Završio pedagošku akademiju i fakultet organizacijskih znanosti. Od 1990. živi u Bugojnu.

Djela: Iskra iz pepela (zajedno s I. Pavkovićem i I. Tvrtkovićem, pjesme, 1995.), pjesme u panorami Petnaestorica (2000.)

KESTERČANEK, Vujica, Nada (Sarajevo, 29. ožujka 1917. – Wilkes-Bare, Pennsylvania, SAD, 10. lipnja 1971.). Pjesnikinja i pripovjedačica. Osnovnu školu završila je u Sarajevu i Zagrebu, studij slavistike i germanistike u Zagrebu. Više godina živjela u Argentini sa suprugom Stankom Vujicom, povjesničarem, a posljednje godine života u Wilkes-Barre, u Pensylvaniji.

Djela: Zov za daljinama (sa S. Gašparevićem, pjesme, 1940.), Suton na Tiberu (lirski zapisi, 1942.), Tri naraštaja (pripovijest, 1942.), Tragovi (lirski zapisi i pripovijetke, 1959.), Koluti vremena (pjesme, 1969.).

KISELI, Karlo (Zavidovići, 1939.). Romanopisac i dramski pisac. Kao mladić emigrirao u Australiju gdje je stekao afirmaciju romanopisca i dramatičara.

Djela: Anita, Gdje je Ferdinand?, Rapsodija jedne ljubavi, Bumerang ljubomore (romani, 1971.), Help My Soul to Rest, Incopatibile Destines (romani).

KLARIĆ, Ivan (Vrkašić kod Bihaća, 25. kolovoza 1867. – Tuzla, 27. kolovoza 1912.). Pisac. Osnovnu školu završio je u Bihaću, niže razrede gimnazije i Učiteljsku školu u Sarajevu. Bio pomoćni biskup u Bišću, onda učitelj u Varcar Vakufu. Kao nastavnik i upravitelj škole službovao u Livnu, Bihaću, Travniku i Tuzli.

Djela: Iz doba buna i zauzeća (crtice, 1906.), Sreća i nesreća (pripovijesti, 1908.).

KLJAJIĆ, Marko (Jakotina, Kotor Varoš, 12. rujna 1950.). Pjesnik. Školovao se u Sokolinama, Kneževu i Zagrebu. Živi i radi u Petrovaradinu.

Djela: U istini trećeg dana (pjesme, 1994.), Getsemanski plodovi duše (pjesme, 1999.).

KLJAJO, Ivo (Ilići, Mostar, 19. travnja 1915. – 1945.). Pjesnik i publicist. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Mostaru, šumarstvo studirao u Zagrebu, a pravo u Pragu.

Djela: Pjesme, novele, drame - u periodici, drama Domaća sredina - u rukopisu.

KLJAJO, Stanko (Ilići, Mostar, 1904. – Zagreb, 1926.). Pjesnik i prozaist. Osnovnoškolsku i gimnazijsku naobrazbu stekao u Mostaru, pravo studirao u Beogradu i Zagrebu.

Djela: Pjesme i prozni sastavci u časopisima Luč i Hrvatska prosvjeta.

KLJUIĆ, Stjepan (Sarajevo, 19. prosinca 1939.). Novinar, političar i pisac. Studirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Od 1965. do 1971. radio kao novinar u Oslobođenju, a potom je iz Sarajeva dopisnik zagrebačkog Vjesnika. Jedan od osnivača i predsjednik HDZ BiH (1990. - 1992.). Godine 1992. napušta mjesto predsjednika stranke i daje ostavku na položaj člana Predsjedništva BiH. Ponovno je član Predsjedništva BiH 1993.

Djela: Želja za pobjedom (romansirana biografija, 1971.), Junaci iz Los Angelesa (radiodrama, 1984.), Cahrinomanuš (televizijska drama, 1986.), pripovijetke, putopisi, publicistički radovi - u periodici.

KNEZOVIĆ, Oton (Crnopod, Ljubuški, 27. siječnja 1889. – Chicago, SAD, 20. listopada 1964.). Književni povjesničar i esejist. Osnovnu školu pohađao je u Ljubuškom, gimnaziju na Širokom Brijegu i Zagrebu. Filozofiju i teologiju studirao u Mostaru. Godinu dana kapelan na Širokom Brijegu (1916. - 1917.), potom studira slavistiku i nacionalnu povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao filozofiju 1923. U Italiju (Grottamare) predavao na srednjoj školi za izbjeglu hrvatsku djecu. Emigrirao u SAD 1950.

Djela: Početak romantizma u našoj književnosti (esej, 1930.), Književni realizam; Fra Grgo Martić (studija, 1931.), Hrvatska povijest od najstarijeg doba do godine 1918, I, II (1936/37.), Život i rad fra Didaka Buntića (studija, 1938.), Svećenik na oltaru (1938.), Pokolj hrvatske vojske 1945. (1960.), Povijest Hrvata I, II (1961/1964.).

KNEŽEVIĆ, Anto (Potočani, Odžak, 1959.). Pisac. Gimnaziju završio u Modriči, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao rusistiku i filozofiju. Magistrirao 1989. godine, a doktorirao 1995.

Djela: Filozofija i slavenski jezici (1988.), Najstarije slavensko filozofsko nazivlje (1991.), Mitovi i zbilja (1992.)

KNEŽEVIĆ, Antun (Varcar Vakuf / Mrkonjić Grad, 9. siječnja 1834. – Kotor Varoš, 22. rujna 1899.). Pisac i povjesničar. Roditelji su ga naučili osnovama pismenosti, potom je pohađao Jukićevu varcarsku školu. Pripravništvo za franjevački red započeo je u fojničkom samostanu, u kojem je polazio novicijat i učio filozofiju. Teologiju je studirao u Rimu i Sieni. Jedan od najistaknutijih bosanskohercegovačkih intelektualaca XIX. stoljeća. Tiskao nekoliko samostalnih djela, te brojne priloge, uglavnom povijesno-etnološkog karaktera, ali i pjesme, proglase i polemike.

Djela: Mladić bosanski (s Mihovilom Vlahovićem, 1862.), Bogoljubstvo mladića bosanskog (1862.), Krvava knjiga (1869.), Bošnjak oli koledar za Bosna (1870.), Bosanski prijatelj, IV (1870.), Kratka povijest kralja bosanskih, I-III (1884/86/87), Pad Bosne 1463. (1886.), Carsko-turski namjestnici u Bosni i Hercegovini godine 1646.-1878. (1887.), Povijestnica (samostana u Jajcu), I-III; Kronika (samostana u Gučoj Gori); Varica (rukopisi).

KOBAŠ, Ivo (Grebnice, Bos. Šamac, 26. ožujka 1954.). Pjesnik za djecu. Osnovnu školu pohađao u Domaljevcu i Bos. Šamcu, gimnaziju u Orašju, a fakultet tjelesnog odgoja u Sarajevu.

Djela: Čudo u Babodjedgradu (pjesme za djecu, 1996.), Malo sutra (pjesme za djecu, 1997.), Leteća kuća (pjesme za djecu, 1999.), Leteći slonovi (slikovnica na četiri jezika, 1999.).

KOBAŠ, Pavo (Vidovice, 1. travnja 1948.). Pisac. Prva četiri razreda pučke škole završio u Vidovicama, ostale u Orašju. Klasičnu gimnaziju završio je u Dubrovniku, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Magisterij iz poslovne ekonomije završio je 1983. na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.

Djela: Marketing u bibliotečko-informacijskoj djelatnosti (1984.), Vidovice-srpski zločini 1992. (dokumentarna proza, 1993.).

KOCAJ, Željko (Sarajevo, 1958.). Pripovjedač. Živi i radi u Vitezu.

Djela: Neke godine (pripovijetke, 1995.), Ranjeni labud (ratni zapisi, 1997.)

KOLAK, Josip (Trnovača, Uskoplje, 20. ožujka 1953.). Pjesnik. Školovao se u Uskoplju, Rijeci i Zenici. Živi i radi u Trnovači.

Djela: Prosinac pozdravlja Uskoplje (zajedno s N. Plejić i N. Budimir, pjesme, 1996.), pjesme u panorami Petnaestorica (2000.).

KOMARICA, Tomislav Slavko (Banja Luka, 1923. - Zagreb, 8. ožujka 1995.). Publicist i romanopisac. U rodnom mjestu pohađao Trgovačku akademiju. Sudionik NOR-a i nosilac Partizanske spomenice 1941. Nakon rata generalni konzul u Zurichu. Urednik časopisa Međunarodna politika, a potom slobodni novinar. Pod pseudonimom S. Koslav, objavio (1954. - 1957.) tri romansirane dokumentacije o događajima u razdoblju od 1918. - 1945. godine: Tragom nasilnika, Događalo se iza kulisa i generali obavještajne službe.

Djela: Zbogom oružje ili?...Ženeva: nade i strepnje (pod pseudonimom S. Koslav, publicistika, 1977.), Bijele mrlje (u suautorstvu sa Slavkom Odićem, publicistika, 1988, 1990.).

KOMARICA, Zvonimir (Banja Luka, 28. siječnja 1920.). Memoarist i publicist. Srednju školu pohađao u Banjoj Luci i Zagrebu, gdje je studirao na Fakultetu političkih znanosti. Od 1946. do 1962. službovao u Beogradu, Londonu, Delhiju i Ankari. Povratkom u Zagreb, kao član njezina Upravnog odbora, prihvaća zaduženje Matice hrvatske za brigu o Hrvatima izvan domovine. Godine 1967. potpisuje Deklaraciju o hrvatskom književnom jeziku i od tada je isključen iz svih društveno-političkih aktivnosti. Uhićen je u siječnju 1972. s još deset članova Matice hrvatske i osuđen na dvije godine robije.

Djela: Grobovi bez sjena/bijeg iz Kerestinca (memoari, 1962.), Jugoslavija u suvremenim europskim migracijama (publicistika, 1970.), kerestinečka kronika (memoari, 1989.), Do smrti i nazad (memoari, 1990.), Uznički zapisi 1972. (dnevnički zapisi, 1999.).

KOMŠO, Šimo (Bijelo Polje, Kraljeva Sutjeska, 21. prosinca 1947. - Ćatići, 21. kolovoza 2000.). Osnovnu školu završio u Kraljevoj Sutjesci, gimnaziju u Kaknju.

Djela: Bosno moja, u srcu te nosim (pjesme, 1995.)

KONTA, Vesna (Usora, 8. ožujka 1965.). Pjesnikinja. Osnovnu školu završila u Tešanjci (Usora), gimnaziju u Doboju, Pedagošku akademiju u Tuzli. Učiteljica hrvatskog jezika u Livnu.

Djela: Istina na tragu sunca (pjesme, 1997.).

KORDIĆ, Ivan (Blizanci, 22. veljače 1945.). Pjesnik, književni kritičar, novinar. Pučku školu i gimnaziju završio je u Mostaru, a studij hrvatsko-srpskog jezika i književnosti na pedagoškoj akademiji u Dubrovniku.

Djela: Rumen (pjesme, 1964.), Rika na razbojištu sunca (pjesme, 1967.), Odbjegla krinka (pjesme, 1972.), Antologija bosanskohercegovačke poezije (1976.), Kuća pod nebom (pjesme, 1977.), Večernje vino (pjesme, 1980.), Veranda prema moru (pjesme i zapisi, 1984.), Iza nekih godina (pjesme, 1985.), Poezija (izbor, 1987.), Jeruzalemski zid (pjesme, 1990.), Kao priče, kao pjesme (pjesme, 1995.), Težina zemlje (pjesme, 1996.), Laž, mržnja, zločin (eseji, 1997.).

KORDIĆ, Lucijan (Grljevići, Ljubuški, 9. lipnja 1914. - Široki Brijeg, 16. lipnja 1993.). Pjesnik. Osnovnu školu završio je u Rasnu, gimnaziju na Širokom Brijegu, filozofsko-teološki studij u Mostaru. U jesen 1945. otišao u Rim da studira slavistiku, ali je studij prekinuo zbog bolesti. Godine 1951. pohađao predavanja iz francuske književnosti u Fribourgu (Švicarska). U Švicarskoj je od 1954. pastoralni radnik - ravnatelj misije u Zurichu, pokretač kluba Kulturni susreti, a onda se devedesetih godina vraća u zavičaj.

Djela: Zemlja (pjesme, 1951.), Od zemlje do neba (pjesme, 1953.), Pod arkadama neba (pjesme, 1955.), Crvena dijagonala (lirski eseji, 1959.), Kroz plave zore (pjesme u prozi, 1961.), grob u katedrali (pjesme, 1962.), Exodus (pjesme, 1964.), Svibi i ribizi (pjesme, 1968.), Plime neizmjerja (izabrane pjesme, 1970.), livade snova i vjetrova (pjesme, 1970.), iseljenička lirika (antologija, 1974.), Kratei i gejziri (lirski eseji i pjesme, 1978.), Probuđene tipke (pjesme, 1984.), Fremde Blumen (izabrane pjesme na njemačkom i hrvatskom, 1987.), Mušeništvo Crkve u Hrvatskoj (povijesni zapisi i dokumenti, 1988.), Čudo siromašnih koraka (izabrane pjesme, 1990.), Fragmenti jednoga života (1993/94.), Pokošeno vrijeme (izabrane pjesme i pjesme iz ostavštine, 1996.), Zeleni plakati (pjesme, 1996.).

KORDIĆ, Nikola (Grljevići, Ljubuški, 16. ožujka 1897. - Vitina, 4. studenoga 1947.). Pjesnik. Osnovnu školu završio je na Čerinu, tri razreda Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu. Tijekom rata mobiliziran, po povratku s bojišta ostaje na očevu imanju i prekida školovanje. Vraćajući se jedne noći iz Vitine u svoje selo, gubi život u nerazjašnjenim okolnostima.

Djela: Čuvari (pjesme, 1925.), Prvi kralj Tomislav (pjesme, 1925.), Hrvatski mučenici (pjesme, 1929.), Ujaci (pjesme, 1927.), Dobrota duvanara (pjesme), Otac sirotinje (pjesme, 1932.), Kroz 90 godina (pjesme, 1936.), Mane našega sela (pjesme), Sa suzom ti pišem život, borče-fra Didače, sirotinje oče (pjesme, 1938.), Ramski mučenici (pjesme, 1939.)

KORDIĆ, Predrag (Grljevići, Ljubuški, 3. svibnja 1915.). Pjesnik, dramski pisac i esejist. Osnovnoškolsku naobrazbu stekao u rasnu, a gimnazijsku na Širokom Brijegu. U franjevački red stupio 1933. godine na Humcu, filozofsko-teološki studij završio u Mostaru. Talijansku književnost studirao u Milanu gdje je i doktorirao. Živi u Americi gdje djeluje kao pastoralni radnik i književnik.

Djela: Rane ljepote (pjesme, 1960.), Slavoluk vrh ruševina (drama, 1972.), Probodeni svjetlaci (pjesme, 1976.), Ognjeno oko proroka (drama, 1976/9, Cosmological Encounter with God (rasprava, 1981.), Hrvatijada (dramski spjev, 1986.), Bolje je ne biti nego biti (drama, 1988.), Dnevnik u stihovima (1989.), Ogledi i pogledi (eseji, 1993.).

KORDIĆ, Ratimir (Vionica, Čitluk, 1. studenog 1910. - Čerina, 1965.). Pisac. Pučku školu završio u Bijakovićima, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Bogoslovlje diplomirao u Mostaru. Kao franjevac službovao u više mjesta Hercegovine.

Djela: Fratar narodni neprijatelj (memoari, 1995.)

KORDIĆ, Zdravko (Tihaljina, Ljubuški, 29. rujna 1955.). Pjesnik i književni kritičar. Pučku školu i gimnaziju završio u Tihaljini i Ljubuškom. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirao filozofiju, gdje je odslušao i poslijediplomski studij.

Djela: Svjetlost snoviđenja (pjesme, 1980.), Plavet i predskazanje (pjesme, 1984.), Tragovi i snovi (pjesme, 1987.), Vrtovi otajstva (pjesme, 1992.), Miris olovne kiše (pjesme, 1994.), Iz umjetnosti pjesništva (prikazi i članci, 1995.), Svjetlost, plodovi praha (izabrane pjesme, 1996.), Stoljetna kuća ništavila (ogledi, kritike, zapisi, 1997.)

KOROMAN, Veselko (Radišići, Ljubuški, 7. travnja 1934.). Pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejist, književni kritičar, putopisac, književni povjesničar, antologičar. Nakon završene pučke škole u Ljubuškom, te Srednje ekonomske i Više pedagoške u Mostaru, na sarajevskom Filozofskom fakultetu diplomirao književnost i filozofiju. Od 1969. do 1972. urednik časopisa za književnost Život u Sarajevu, a od 1993. do 1998. časopisa Osvit. Član HAZU.

Djela: Grad prema sjeveru (pjesme, 1957.), Crne naranče (pjesme, 1965.), Knjiga svanuća (pjesme, 1967.), Svjetiljka od trnja (pjesme, 1971.), Pogled iz zrcala (kritike i eseji, 1974.), Sjaj i rana (pjesme, 1975.), Na tom svijetu (pjesme, 1977.), Svijet ili dvije polovice (razmatranja, 1979.), Mihovil (roman, 1983.), Jezik na pašnjaku (izabrane pjesme, 1984.), Pjesme i zapisi (izabrane pjesme i razmatranja, 1985.), Dok vlada prah (pjesme, 1986.), Zemljom, snovi (novelete, 1987.), Zeleni se što je bilo (pjesme, 1989.), Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Sitovića do danas (antologija, 1990. i 1996.), Hrvatska proza Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas (antologija, 1995.), Potraga za cjelinom (eseji, kritike, članci, putopisi, razgovori, 1996.), Na dan svega (pjesme, 1997.), Razgovori o književnosti i ostalom (1998.), U zemaljsko vrijeme (izabrane pjesme, 2000.).

KOŠČAK, Ivan (Bela kod Varaždina, 23. svibnja 1851. – Sarajevo, 20. prosinca 1915.). Pisac. Osnovnu školu učio u Varaždinu, gimnaziju u Senju, filozofsko-teološki studij u Rimu, gdje je postigao doktorat iz filozofije i teologije. Na poziv nadbiskupa Stadlera došao u Sarajevo i 1883. postao vrhbosanski kanonik.

Djela: katolicizam i prosvjeta (1894.), Antikrist (1894.), Ljuta rana našega naroda (1894.), Katolički rad u Nizozemskoj i Hrvatskoj (1905.), književni osvrti - u periodici.

KOVAČEVIĆ, Anto (Novo Selo, Odžak, 21. ožujka 1952.). Esejist i publicist.

Djela: Musa Ćazim Ćatić (monografija, 1989.), Posavski koridor smrti (publicistika, 1995.).

KRAJINOVIĆ, Mato (Zasavice, 1952.). Pisac. Osnovnu školu završio je u Zasavici i Crkvini, a gimnaziju u Gradačcu. Studirao političke znanosti u Zagrebu.

Djela: Heroji iz pakla Grebnica (reportaže, 1995.), U obrani Posavine, I (s Mikom Damjanovićem, fotomonografija, 1996.).

KRALJEVIĆ, Anđeo (Čerigaj kod Lištice, 26. prosinca 1807. – Konjic, 25. ožujka 1879.). Biskup i pisac. Osnovnu naobrazbu stekao je kod fratara u Kreševu, filozofsko-teološki studij završio u Gyongyosu i Vacu (Madžarska). Bio kapelan u Posušju i Čerigaju. U samostanu Kreševo učio arapski i turski. S grupom hercegovačkih fratara koji su službovali u Kreševu 1844. godine Kraljević dolazi na Široki Brijeg da izvrši pripremu za gradnju samostana i crkve, čiji su temelji udareni 23. srpnja, dvije godine kasnije. Njegovom zaslugom sagrađene su i prve katoličke škole u Mostaru i otvorena prva tiskara u Hercegovini.

Djela: Schematismus (1853.), Razgovor duhovni (1860.), Gramatica latino - illyrica (1863.), Put križa (1867.), Govorenje za svetkovine (1870.), Ispovidnik kod bolesnika (1870.), Molitvenik (1873.), Zabava duhovna za dicu školsku (1874.).

KRALJEVIĆ, Ante (Kočerin, Široki Brijeg, 22. ožujka 1951.). Pjesnik. Gimnaziju završio na Širokom Brijegu, a Visoku školu za vanjsku trgovinu u Zagrebu.

Djela: Kuća višeglasja (pjesme, 1994.).

KRANJČEVIĆ, Silvije Strahimir (Senj, 17. veljače 1865. – Sarajevo, 29. listopada 1908.). Pjesnik i prozni pisac. Pučku školu i gimnaziju pohađao u rodnom gradu, zatim je stupio u senjsku bogosloviju. Godine 1883. odlazi na studij teologije na Collegium Germanico-Hungaricum u Rim, koji napušta nakon šest mjeseci. Vraća se u Hrvatsku i uz potporu biskupa Josipa Jurja Strossmayera polaže preparandijski ispit u Zagrebu 1886. Kao pravaš ne dobiva posao u Hrvatskoj, odlazi u Kallayevu Bosnu gdje službuje u trgovačkim školama u Mostaru, Livnu i Bijeljini. Od 1893. radi u Sarajevu. Član je uredništva časopisa Nada (1895. - 1903.). Od 1894. radio kao direktor sarajevske Trgovačke škole.

Djela: Bugarkinje (pjesme, 1885.), Izabrane pjesme (1898.), Trzaji (pjesme, 1902.), Pjesme (1908.), Pjesnička proza (1912.), Izabrane pjesme (1929.), Djela I-IV (1933. - 1934.), Odabrane pjesme (1951.), Izabrane pjesme (1956.), Sabrana djela I-II (pjesme, 1958.), Sabrana djela III (proza, 1965.).

KRISTIČEVIĆ, Mate (Fojnica, 1755. – 19. travnja 1840.). Pisac. Početne škole učio je u Fojnici, filozofsko-teološki studij završio je u Ugarskoj.

Djela: Enchhridion (memoarski rukopis, djelomice objavljen u knjizi Ž. Puratića: Iz latiniteta Hrvata u Bosni, 1974.).

KRSTIĆ, Nikola (Sarajevo, 12. listopada 1939.). Romanopisac, pripovjedač, književni i likovni kritičar. Diplomirao likovni odjel na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu, gdje je apsolvirao povijest umjetnosti i studirao pedagogiju i psihologiju.

Djela: Male priče (pripovijetke, 1979.), Šuma (roman, 1989.), Raskršće (pripovijetke, 1996.), Večera sa štapićima (pripovijetke, 1996.), Prođi ispod noćne duge (roman, 1996.).

KRTALIĆ, Ivan (Orahovica, Konjic, 20. srpnja 1941. – Zagreb, 7. prosinca 2000.). Književni kritičar i povjesničar. Diplomirao i doktorirao (1976.) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Djela: Milan Marjanović - kritičar Moderne (studija, 1975.), Med i crna mačka (kritike i eseji, 1977.), S. S. Kranjčević (studija, 1979.), Trideset pet godina dubrovačkih ljetnih igara (publicistika, 1985.), Afere u hrvatskoj književnosti (1987.), Sukob s desnicom (1989.).

KUJUNDŽIJA, Marija (Livno, 26. studenog 1962.). Pjesnikinja. Školovala se u rodnom mjestu.

Djela: Nijemo nebo (pjesme, 1996.).

KUŠAN, Ivan (Sarajevo, 30. kolovoza 1933.). Pripovjedač, romanopisac, dramski pisac i pisac za djecu. Završio ALU u Zagrebu (1956.) i pohađao slikarsku specijalku. Uređivao više časopisa (Telegram, Most i dr.) i biblioteka (Modra lasta, Smib, Hit-junior). Redovni profesor ADU u Zagrebu. Kao slikar samostalno izlagao dva puta. Prevodio s engleskog, francuskog i ruskog jezika.

Djela: Uzbuna na zelenom vrhu (roman za djecu, 1956.), Trenutak unaprijed (novele, 1957.), Razapet između (roman, 1958.), Koko i duhovi (roman za djecu, 1958.), Zidom zazidani (roman, 1960.), Domaća zadaća (roman za djecu, 1960.), Zagonetni dječak ((roman za djecu, 1963.), Lažeš Melita (roman za djecu, 1965.), Veliki dan (novele, 1970.), Toranj (roman, 1970.), Koko u Parizu ((roman za djecu, 1972.), Naivci (roman, 1975.), Strašni kauboj (novele za djecu, 1982.), Prerušeni prosjak (roman, 1986.), Ljubav ili smrt (roman za mladež, 1987.), 100 najvećih rupa (proza, 1993.), I, ljubi susjeda svoga (priče, 1995.), Svrha od slobode (pet drama, 1995.), Medvedgradski golubovi (roman, 1995.), Koko u Kninu (roman za mladež, 1996.), Promišljeni, dugi gnjev (priče i zapisi, 1997.), Knjiga za mladež i starež (izabrane proze, 1998.), Nasljednik indijskog cara (proza, 2000.).

KUŠAN, Jakša (Čevljanovići, Sarajevo, 11. lipnja 1900. - Zagreb, 16. prosinca 1980.). Pjesnik, pripovjedač, romanopisac, dramski pisac. Osnovnu školu, niže razrede gimnazije i Trgovačku akademiju završio je u Sarajevu. Visoku ekonomsko-komercijalnu školu pohađao je u Zagrebu. U doba Šestosiječanjske diktature otvara vlastitu knjižaru u Sarajevu, koju ubrzo zatvara zbog novčanih razloga i postaje samostalni književnik. Kao nastavnik djeluje od 1936. do 1938., zatim je suplent Trgovačke akademije u Beogradu, prefesor u Zagrebu, intendant kazališta u Banjoj Luci i Osijeku, član Upravnog odbora Matice hrvatske, u kojoj je vršitelj dužnosti glavnog urednika Nakladnog zavoda, dopredsjednika i gospodarskog tajnika. U Sarajevu osnovao Grupu sarajevskih književnika (1927.) i uređivao časopis Pregled (1928. - 1929.).

Djela: Pjesme (1925.), Sa strana zamagljenih (1928.), Smrt mladosti (jednočinka, 1928.), Plaćanje na rate (drama, 1931.), Antifeminist (komedija, 1932.), Dva Morića, dva Pašića (drama, 1933.), Knjiga deseta (1933.), Javna zahvala (satire, 1937.), Krvavi dani Bosne ponosne (roman, 1940/41.), Zaplakala stara majka Džaferbegova (drama, 1942.), Rđav san gospodina ministra (drama, 1942.), Dr Krstić i njegov slučaj (drama, 1943.), Zemlja i oblaci (pjesme, 1950.), Savjeti na dlanu (komedija, 1951.), Tisuću i jedna noć (drama, 1951.), Pepeljuga (drama, 1953.), U procijepu (pripovijetke, 1954.), Pesnica u džepu (komedija, 1955.), Hrvatski putopisci (1955.), Komedije (1958.), Zlatne suze (drama, 1960.), Promjenljiva ulica (pripovijetka, 1966.), Izabrana djela (1969.), Eh, ti bližnji (pripovijetke, 1971.), Izabrane pjesme (1978.).

KUZMANOVIĆ, Adalbert (Laćarak kod Mitrovice, 1863. - Sarajevo, 28. siječnja 1911.). Pjesnik, pripovjedač i dramski pisac. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a niže razrede gimnazije u Mitrovici. Radio kao tehnički crtač u Travniku, a potom u uredništvu Kranjčevićeve Nade u Sarajevu. Pjesmama i pripovijestima surađivao u Vijencu, Prosvjeti, Nadi, i drugim listovima i časopisima, a drame su mu izvodile i diletantske družine i HNK u Zagrebu. Objavljivao i pod pseudonimom Kuzma Nović.

Djela: Lugom i perivojem (pjesme, 1899.), Vitropir (drama, 1901.), Zulumćar (drama, 1905.), Za obraz (drama, 1907.), Republika u Magaraševcu (drama, 1908.), Plebejci (drame u rukopisu).